U doba sveopšte ludnice povezane s pandemijom COVID-19, mnogi naučnici, ali i političari počeli su da zagovararaju stvaranje tzv. imunološko-statusnih pasoša koji bi na neki način zdravstvenim sistemima i vladama njihovih država dale do znanja koje se osobe mogu, a koje ne mogu vratiti na posao, ići u kupovinu, ukrcati se na avion i slobodno putovati svetom, a da sa sigurnošću možemo tvrditi da one više nisu zarazne, kao i da više nije moguće da se one zaraze virusom SARS-CoV-2, piše profesor Igor Štagljar, molekularni biolog iz Hrvatske za Večernji list.

Profesor Štagljar u ličnom osvrtu objašnjava šta u ovom trenutku na tu temu kaže nauka, na temelju dostupnih seroloških testova.

„U trenutku objave mog teksta barem dvadesetak država širom sveta već je popustilo restriktivne mere koje su uvele pre šest nedelja zbog pandemije COVID-19, pa su tako počele postepeno da vraćaju u život svoje ekonomije. No, postoji mogućnost da među ljudima koji su se već vratili na posao postoje i oni koji su u poslednjih nekoliko nedelja preboleli COVID-19, a da to uopšte nisu znali. Govorim, dakako, o tzv. asimptomatskim COVID-19 pozitivnim osobama, a one, prema svim do sada raspoloživim podacima, predstavljaju 25-50 odsto svih registrovanih slučajeva COVID-19. Nažalost, takve asimptomatične osobe su jednako infektivne kao i osobe koje su zaražene virusom SARS-CoV-2 te leže u bolnici priključene na respirator.

Kako onda sa naučnog aspekta možemo saznati koje bi se osobe mogle vratiti na posao odmah nakon ovog karantina, a za koje to nije moguće jer bi postojala opasnost da se zaraze?“, pita profesor Štagljar u tekstu.

Ključ ove tajne mogao bi ležati u tzv. serološkim (ili krvnim) testovima putem kojih se mogu detektovati antitela koja je naš organizam stvorio protiv virusa SARSCoV-2, naravno samo u slučaju da je već došao u kontakt s njim, navodi on.

Kako funkcionišu ti serološki testovi?

„Najednostavnijim rečnikom, kada bilo koji virus, pa tako i SARS-CoV-2, uđe u naš organizam, naš imuni sistem se aktivira i nakon desetak dana prvo počinje da stvara antitela iz tzv. IgM podgrupe. Dotična IgM antitela žive dosta kratko u našem krvotoku, svega tri do četiri nedelje, tokom kojih se vežu na proteine koji se nalaze na površini virusa. U slučaju virusa SARS-CoV-2, to je tzv. spike (S) protein (“šiljak”), a antitela tako “označe” virus za uništenje putem makrofaga. To su specijalizovane grupe belih krvnih stanica uključene u tzv. fagocitozu stranih supstanci, kao npr. bakterija, virusa, ćelija tumora itd. Nakon ta početne 3-4 nedelje, IgM antitela nestaju iz krvotoka zaražene osobe, nakon čega njen imuni sistem počinje da stvara drugi tip antitela, pod imenom IgG. Njih imunolozi još popularno nazivaju “neutralizirajuća antitela” jer upravo ta IgG antitela neutralizuju virus i sprečavaju ga da se proširi na još više stanica epitela pluća. Najveća količina tih IgG antitela po pravilu se mogu detektovati 6-8 nedelja nakon inicijalne infekcije virusom SARS-CoV-2, tokom kojih su ta antitela zapravo i najpotentnija u borbi protiv virusa“, objašnjava profesor Štagljar.

On podseća da se u svrhu otkrivanja gore navedenih IgM i IgG antitela trenutno u svetu koriste tri različita serološka testa, a njihova trenutna cena po testu varira između 10 i 20 američkih dolara.

„Prvi i zasad najviše korišćeni test je tzv. metoda ELISA (od engleskog: ENZYME-LINKED IMMUNOSORBENT ASSAY), putem koje se IgM I IgG antitela mogu detektovati za samo nekoliko sati. ELISA test podrazumeva korišćenje specijalnih plastičnih pločica koje sadrže ‘bunarčiće’ na čijoj se površini nalaze imobilizovani S proteini (tzv. šiljci) virusa SARS-CoV-2. U te bunarčiće onda se doda oko 200 mikrolitara krvi određene osobe. Ako osoba u svojoj krvi ima antitela tipa IgM ili IgG protiv virusa SARS-CoV-2, ona će prepoznati S protein (šiljak) imobilizovan na površini tih plastičnih ploča, što će u reakciji s tzv. sekundarnim antitelima koja moramo dodati u te bunarčiće, a koja prepoznaju taj sendvič-kompleks između proteina šiljka/antitela iz krvi testirane osobe i sekundarnim antitelima, rezultirati pozitivnim hemijskim signalom, tj. nastankom boje. U protivnom, ako osoba u krvi nema IgM i IgG antitijela, što znači da nije došla u kontakt s virusom SARSCoV-2, neće doći do detekcije prije navedenog kemijskog signala (vidi sliku 1). Metoda ELISA je zasigurno zanimljiva, ali nažalost nije mjerljiva jer nam ne može sa sigurnošću reći koliko tačno IgM i IgG antitela postoji u krvi pojedine osobe. Drugim rečima, ELISA test može nam samo dati odgovor “da” ili “ne”. Drugi serološki test koji se koristi za detekciju IgM i IgG antitijela u krvi određene osobe zove se “serumski neutralizirajući test” (engl. serum neutralization test). On je dosta složeniji jer se za njega mora koristiti ćelijska kultura, izolovani serum testirane osobe (on sadrži IgM i IgG antitijela), ali i sam virus SARS-CoV-2 pa se zbog toga na njegove rezultate mora čekati i do nekoliko dana – upravo to je razlog što se taj test puno ređe koristi od ELISA testa, jer se on mora izvoditi u najstrožim uslovima zaštite, tj. u specijalnim laboratorijima. I, na kraju, treći serološki test koji se danas koristi u krvnoj dijagnostici SARS-CoV-2 virusa je tzv. brzi dijagnostički test (engl. rapid diagnostic test). Vrlo slično kao i ELISA test, ta metoda daje nam samo odgovor “da” ili “ne” , ali je zato jako brza, u svega 15 minuta može detektovati antitijela protiv virusa SARSCoV-2 iz doslovno nekoliko kapljica krvi“.

Testovi su zasad nepouzdani, kaže profesor. Ova tri različita serološka testa u ovom trenutku imaju vrlo važnu ulogu u držanju pod kontrolom sadašnjeg stadija pandemije COVID-19. Naime, zbog toga što smo sada najmanje 12-18 eseci udaljeni od lijeka ili vakcine protiv COVID-19, vrlo je bitno znati koji je dio populacije u određenoj državi već bio u kontaktu s virusom, a koji to nije, a to u ovom trenutku možemo utvrditi jedino gore navedenim serološkim testovima – oni će nam dati do znanja koje se osobe mogu vratiti na posao bez rizika da zaraze druge osobe, ali i koje osobe mogu slobodno putovati svijetom bez bojazni da će zaraziti druge osobe.

„To je naročito važno u slučaju doktora i ostalog medicinskog osoblja uključenog u negu tek zaraženog stanovništva, zatim radnika koji su uključeni u tzv. esencijalne aktivnosti svake države (npr. osobe uključene u proizvodnju hrane, pića), ali takođe i turista, koji bi, na primer, uskoro htjeli doći na naše more. Drugim rečima, osobe za koje sa sigurnošću možemo tvrditi da su već prebolele COVID-19 uskoro bi mogle dobiti “imunološko-statusne pasoše”, koje bi im dopuštale veliku mobilnost u ovim teškim vremenima povezanim s pandemijom COVID-19. Nekoliko država u proteklih desetak dana izjavilo je da intenzivno razmatra uvođenje takvih “imunološko-statusnih pasoša”: Čile, Italija, Njemačka, Španjolska, Grčka, „Ujedinjeno Kraljevstvo“, piše profesor.

Dr. Entoni Fauči, glavni epidemiolog Bele kuće, pre nekoliko dana izjavio je da takva ideja svakako ima smisla, ali da u ovom trenutku u SAD-u još nije sprovodiva jer su raspoloživi serološki testovi daleko od idealnih. Zašto?

„Kao prvo, jedan od glavnih problema povezanih s tim testovima njihova je specifičnost – naime, oni mogu detektovati IgM i IgG antitiela iz krvi osoba koje još nisu došle u kontakt sa SARS-CoV-2 virusom, ali su zato bile u kontaktu s drugim ljudskim koronavirusima tipa HCoV-OC43, HCoV-HKU1, HCoV-229E ili HCoV-NL63. Ti virusi kod ljudi uzrokuju samo blaže prehlade, a momentalno takođe kolaju u brojnim državama. Dakle, u ovom specifičnom primeru radi se o tzv. lažno pozitivnom rezultatu koji može uzrokovati velike greške. Zamislite da pošaljete takvu osobu na posao s pretpostavkom da je već prebolela COVID-19 a da to zapravo nije bio slučaj. Zdravstveni sistemneke države mogao bi biti odgovoran da je vaš loše proveden serološki test zapravo kriv što se ta osoba zarazila virusom SARS-CoV-2, nakon što ste je poslali da ponovno radi“, piše on.

Nadalje, veliki problem dosadašnjih seroloških testova su i tzv. lažno negativni rezultati, dodaje.

„To znači da zbog tehničkih mana sadašnjih seroloških testova često nije moguće detektirati vrlo niske koncentracije IgM i IgG antitiela u krvi nekih osoba koje su već preboljle COVID-19. Naime, iz sadašnjih naučnih istraživanja poznato je da neke osobe koje su već došle u kontakt s virusom SARS-CoV-2 stvaraju vrlo malu količinu IgG i IgM antitiela te se ona u ovom trenutku ne mogu detektovati gore navedenim serološkim testovima jer jednostavno nisu dovoljno senzitivni. Kao i u prvom primeru, dotičnu osobu zbog nedovoljno senzitivnog testa zdravstveni sistem mogao bi prisiliti da ostane kod kuće iako je ona već prebolela COVID-19. Na kraju, važno je spomenuti da naučnici još uvek ne znaju koliko dugo će trajati imunitet na SARS-CoV-2 jer se radi o potpuno novom virusu. Hoće li taj imunitet u obliku specifičnih IgM i IgG antitiela trajati tri mjeseca, tri godine ili zauvek? Nažalost, u ovom trenutku nemamo odgovor na ovo važno pitanje. Iz svega što sam naveo i sami vidite da smo zasad još dosta daleko od mogućnosti da barem s 95-postotnom tačnošću možemo tvrditi da je serološki test proveden na određenoj osobi tačan i pouzdan. Jednog dana kada to bude moguće, mišljenja sam da bi masovno provođenje seroloških testova na širokoj populaciji svakog društva, kao i uvođenje mogućih “imunološko-statusnih pasoša” mogli pomoći da saznamo koliko se zapravo virus SARS-CoV-2 raširio po stanovništvu određene države. No moram biti i kritičan te spomenuti da bi posedovanje takvih “imunološko-statusnih putovnica” moglo uzrokovati ozbiljne posledice u stvaranju “crnog tržišta” koje bi izdavalo takve putovnice za basnoslovnu cenu. Takođe je legitimno pitanje je li u redu da delimo svijet na građane imune i neimune na COVID-19 – ovo je zasigurno izvrsna tema za kolege koji se bave zaštitom ljudskih prava. Na kraju svog osvrta hteo bih spomenuti da nam virus SARS-CoV-2 definitivno i dalje diše za vratom, ali nauka uvek zahteva da svaki molekularno-biološki test funkcionše besprekorno, a to sa sadašnjim serološkim testovima nije slučaj. Dok ne rešimo taj problem, biće vrlo teško implementirati ideju uvođenja spomenutih “imunološko-statusnih putovnica”.

https://www.nstore.rs/product/nedeljnik-pretplata-na-elektronsko-izdanje-za-inostranstvo/

KORONAVIRUS:

„KUĆNA IZOLACIJA“ – Uslovi za dobijanje i preporuke za ukućane

RADITE OD KUĆE? – Evo kako da olakšate sebi

ŠTA ZNAČI IMATI „KONTAKT“ SA ZARAŽENIM?

NAJVAŽNIJE STVARI KOJE BI TREBALO DA ZNATE O KORONAVIRUSU:

Koji su glavni simptomi koronavirusa i kako ga razlikovati od sezonskog gripa

Šta možete da uradite da biste smanjili rizik od zaraze koronavirusom (kako da se pripremite za COVID-19)

Izbegavajte rukovanje i ljubljenje

Šta je „samoizolacija“ i kada je bi je trebalo primenjivati

Da li maska pomaže i kada bi trebalo da je nosimo?

Kako funkcionišu brzi testovi za koronavirus?

Čuvajte se infodemije (najezde lažnih vesti). Na primer, psi i mačke ne prenose koronavirus

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.