Postoje razlozi, ne preveliki, da se američki predsednik Teodor Ruzvelt poveže sa najčuvenijim britanskim premijerom 20. veka Vinstonom Čerčilom. Teodor Ruzvelt je rođen 16 godina pre Čerčila, nisu baš generacija, ali se može reći da su savremenici. A opet, ako se gleda hobsbaumovski prelaz vekova – iz dugog devetnaestog do kraja Prvog svetskog rata u kratki dvadeseti – onda su svoje političke vrhunce svakako imali u potpuno drugačijim epohama. Ruzvelt je bio predsednik SAD od 1901. do 1909. godine, preminuo je 1919, tako da nije ni dočekao novi svet koji je dvadesetak godina kasnije pravljen dobrim delom i po Čerčilu.

Ser Vinston Čerčil – iz ugledne plemićke britanske porodice Spenser što će za ovu priču biti delimično važno – vrhunac svog političkog života imao je uoči i tokom Drugog svetskog rata. Za Ruzveltovog vakta tek je bio ambiciozni poslanik, prvo konzervativaca, pa potom liberala, a krajem Ruzveltovog mandata je dobio prvu državnu funkciju.

Nije tada Vinston Čerčil bio potpuno nebitan, naravno, tako da je bilo razloga da američki predsednik čuje za njega. Dobijao je povremeno izveštaje o političkoj situaciji u Britaniji i u njima bi iz američke ambasade apostrofirali Čerčila kao narastajuću snagu u Britanskom parlamentu. Američki istoričari su zabeležili da su imali jedan susret licem i lice. A to je bilo i pre nego što je Ruzvelt postao predsednik, dok je još bio guverner Njujorka i spremao se da preuzme funkciju potpredsednika SAD, sreo se sa ambicioznim britanskim piscem koji je imao promotivnu turneju svoje nove knjige po Americi. Da je Čerčil dosta pisao i objavljivao istorijske knjige i pokoji roman, poznato je, posebno pošto je posle Drugog svetskog rata nagrađen Nobelovom nagradom za književnost. Dok nije ozbiljno zašao u politiku, dosta se trudio da osvoji i američko tržište.

Tako je jedan jedini put i sreo Ruzvelta.

A otkud onda u Ruzveltovoj ličnoj biblioteci koja se čuva u Centru Teodor Ruzvelt ogroman broj arhivskih jedinica sa referencom Vinston Čerčil?

Zato što je postojao jedan drugi Vinston Čerčil, koji je takođe bio pisac i političar. I koji je, zapravo, u to vreme bio mnogo poznatiji, makar u Americi, od britanskog imenjaka. I taj Vinston Čerčil je bio bliski prijatelj američkog predsednika.

Tu često nastaje zabuna i za pojedine američke istoričare koji se – poput Karen Siber, istoričarke koja je o ovoj zabuni pisala u jednom blogu – iznenade kada shvate da je „postojao drugi Vinston Čerčil“.

„Iako je tokom ranog perioda Ruzveltovog mandata predsednik bio obaveštavan o Čerčilovom političkom usponu od svojih saradnika kao što je ambasador SAD u VB Vajtlou Rid, ipak većina dokumenata u našoj arhivi o Vinstonu Čerčilu nije vezana za TOG Vinstona Čerčila, već za američkog pisca sa tim imenom. Iako većina današnjih ljudi nije upoznata sa TIM Vinstonom, u Ruzveltovo vreme on je bio nešto poznatiji autor, u toj meri da kada je budući britanski lider počeo da osvaja naslove u novinama, da je to dovodilo do ogromnih zabuna“, pisala je ona.

Zabune su bile toliko česte da je Vinston Čerčil iz Engleske bio na neki način primoran, kao manje poznat autor, da knjige potpisuje sa Vinston S. Čerčil, dodajući inicijal srednjeg imena porodice Spenser. Tom prilikom je zabeležen i jedini kontakt dvojice Čerčila. Britanac je pisao američkom kolegi obaveštavajući ga da će zbog zabuna koje nastaju u javnosti početi da se potpisuje sa srednjim imenom i predložio da u svojim knjigama ubuduće naglase čitaocima koji Vinston Čerčil je zapravo autor.

Američki pisac Čerčil je rođen 1871. u Sent Luisu, a veći deo detinjstva je proveo u Nju Hempširu. Objavljivao je knjige koje su se prodavale u ogromnim tiražima, nekoliko ih je dobilo status bestselera.

Interesantno je i to da se i ovaj Čerčil bavio politikom. Na izborima 1903. i 1905. godine biran je u Predstavnički dom Nju Hempšira, a potom se i dva puta kandidovao za guvernera te države. Oba puta neuspešno, prvo kao republikanac, drugi put kao progresivac. Pratio je Ruzveltov politički put. Njih dvojica su bili prijatelji. Porodično su se posećivali i često su razmenjivali pisma. Tako je ostalo pismo koje pokazuje kako je Ruzvelt već 1901, brzo pošto se uselio, pozvao Čerčila (Amerikanca) da mu bude gost u Beloj kući. Postoji i pismo gde Čerčil piše predsedniku da je čuo da će biti u poseti Nju Hempširu i pozvao ga da prespava kod njega u kući.

Čerčil je od 1919. odlučio da prestane da piše i da se pojavljuje u javnosti. Postepeno ga je javnost zaboravila.

Britanski Čerčil je imao daleko uspešniju političku karijeru, a ispostaviće se i književnu, posebno kada je 1953. godine (kontroverzno) dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.