Kada je Bil Gejts pre nekoliko godina izneo ideju da se uvede porez na robote, Lorens Samers, nekadašnji ekonomski savetnik američkog predsednika Baraka Obame, rekao je da je osnivač Majkrosofta “u dubokoj zabludi”.

Kako uopšte definisati robota? A  uvođenje dodatnog poreza je siguran način odvođenja zemlje u siromaštvo.

Evropa je takođe odbacila ideju. Evropski parlament 2017. godine odbacio je nacrt zakona koji predlaže razmatranje uvođenja poreza za vlasnike robota, a da se novac prikupljen od poreza iskoristi za finansiranje prekvalifikacije radnika kojima su radna mesta uzele mašine.

Južna Koreja, najrobotizovanija zemlja na svetu, uvela je određenu vrstu poreza na robote 2018. godine kada je smanjila poreske olakšice na poslovne investicije u automatizaciju.

Jedan od argumenata za oporezivanje robota je da je vladama potreban novac.

Globalni institut Mekinski utvrdio je da poslovi koji su “najpodložniji automatizaciji” u SAD čine 51 odsto aktivnosti u ekonomiji, a vrede 2,7 biliona dolara u platama. Institut procenjuje da bi do 2055. godine polovina današnjih radnih aktivnosti mogla da bude automatizovana, što praktično znači da bi se svake godine ostvarivao gubitak stotina milijardi dolara od poreza.

U isto vreme, efekti automatizacije podrazumevaće veći pritisak na vladine službe. Broj ljudi kojima bi bila potrebna socijalna pomoć mogao bi da znatno poraste.

Da bi se u doba robota mogla priuštiti bilo koja vrsta takvih usluga, vlade će morati da pronađu nešto drugo za oporezivanje.

Argumenti u prilog oporezivanju robota još su snažniji zbog činjenice da se automatizacija uglavnom obavlja ne da bi se poboljšala ekonomska produktivnost, već zato što poresko pravo predviđa automatizaciju.

“Poreski sistem stimuliše automatizaciju čak i u slučajevima kada ona nije efikasna”, napisali su u svom istraživanju Rajan Abot i Bret Bogenšnajder sa Pravne škole u Britaniji. Oni su uradili analizu poreske politike prema automatizaciji u SAD i drugim bogatim zemljama. “Veliki deo poreskih prihoda sada se zasniva na radnom dohotku, te kompanije izbegavaju porez tako što otpuštaju zaposlene.”

Daron Asemoglu, ekonomista sa Instituta za tehnologiju u Masačusetsu, objašnjava da automatizacija često ima efekte koji su od upitne vrednosti za sam biznis. Još važnije, on ukazuje da se investiranje u tehnologije dizajnirane da zamene radnike odvija na račun drugih investicija koje bi mogle da pozitivno utiču na produktivnost ljudske radne snage.

Jedan od najmoćnijih razloga što kompanije upošljavaju toliko robota, uprkos upitnosti njihovog sveukupnog doprinosa, jeste i činjenica da je automatizacija subvencionisana. Jednostavno je: robotima nije neophodno plaćati doprinose, te poslodavac sa svakim robotom kog uposli kao zamenu za jednog radnika, uštedi na doprinosima. Poresko pravo, takođe, dopušta američkim kompanijama da koriste “ubrzanu amortizaciju” za kapitalne investicije, što im omogućava da smanje troškove na robotima brže nego što bi mogli da smanje plate radnicima.

To znači da eliminisanje poreskih olakšica za robote ne bi štetilo ekonomskom rastu, već bi doprinelo ekonomskoj efikasnosti. Subvencionisanjem kapitalnih investicija, vlada podstiče kompanije da koriste kapital u slučajevima kada one to same ne bi činile.

Kako je profesor Asemoglu to sročio, takvo trošenje na automatizaciju “pretvara se u gubitak produktivnosti”. Štaviše, obuzdavanje entuzijazma kompanija prema robotima moglo bi da ublaži i šire društvene troškove automatizacije, koja je prognala toliko mnogo radnika u neproduktivna zanimanja gde je i dalje radna snaga jeftina.

Profesori Abot i Bogenšnajder predlažu da kompanije sa visokim nivoima automatizacije mogu da automatski umanje amortizaciju iznad određenog praga. Od njih bi, istini za volju, moglo da se zahteva da pokriju porez na platne troškove za radnike kojima je automatizacija uzela posao.

Kompanije koje upošljavaju robote mogle bi da plaćaju i neku vrstu naknade.

Oporezivanje robota u praksi biće po svoj prilici teško. Zahtevaće prvo da definišemo šta su roboti.

Da li bi se porez na robote odnosio i na mašinski alat?

Ipak, i dalje postoji veliki raskorak između načina na koji poresko pravo tretira ljudsku snagu i načina na koji se odnosi prema automatizaciji. Prazninu bi moglo da popuni smanjenje poreskih subvencija na kapitalne investicije.

Porez na radnu snagu takođe bi mogao da bude smanjen.

Nema razloga da se subvencionišu investicije čiji je cilj da ukinu radna mesta. Porez na robote naterao bi kompanije da bolje razmisle gde će ih i kada upotrebiti.

© 2019 The New York Times

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.