BUENOS AJRES – Ravne crvene cipele Lilijane Furio klizile su plesačkim podijumom u brzim, odlučnim koracima od kojih su joj široke pantalone nežno lelujale oko struka.

Našla se u naručju vitkog mladog Rusa dok su u savršenoj harmoniji sa drugim parovima kružili scenom. Bilo je, međutim, teško odrediti ko je koga vodio.

To je upravo ono što je Lilijana imala na umu kada je pokrenula nedeljni plesni festival koji će srušiti sva pravila tanga. Događaj je prvi put održan početkom godine pod nazivom La Furiosa – “razjarena žena”, u skladu sa pokušajima feministkinja da tango učine manje patrijarhalnim.

U tradicionalnom tangu, muškarci pozivaju žene na ples suptilnim pokretom glave, cabeceo, signalom koji se obično šalje sa drugog kraja prostorije. Na plesnom podijumu muškarac uspostavlja kontrolu nad nizom pokreta kojima senzualno zavodi, ali i dominira.

Od žene se očekuje da nosi haljinu i visoke potpetice na kojima će sigurno otplesati četiri pesme. Starije plesačice tanga kažu da se 15-minutna igra može pretvoriti u agoniju kada se čini da vas partner u zagrljaju guši ili mu ruka ode dalje od ženskog struka.

“Tango je pomalo i igra u kojoj se ispituju granice”, kaže Viktorija Bejtija koja je sa Lilijanom pripadnica Pokreta feminističkog tanga.

Ova grupa je u julu objavila protokol čiji je cilj da tango učini manje dogmatičnim kada su u pitanju tradicionalne rodne uloge, ali i asertivnijim u smislu iskorenjivanja seksualnog uznemiravanja. Ovaj protokol uspostavlja smernice za organizatore plesa, a predviđa i prihvatanje parova koji odstupaju od heteronormativnih uloga.

“Tango je odraz onoga što se dešava u našoj kulturi, a naša kultura je dugo muškarcima dopuštala da nas dodiruju kad god žele i nas otpisivala kao ludače ako se usudimo da se žalimo”, kaže Viktorija.

Lilijana, 56-godišnja rediteljka, zaljubila se u tango još kao devojčica.

“Ples me je fascinirao”, kaže ona u razgovoru koji se vodi u njenom stanu koji deli sa svojom suprugom Nemicom. “Taj jedinstveni zagrljaj, te senzualne koreografije, to je nešto čega se vrlo živo sećam.”

Kada je odrasla, počela je da odlazi u milongas, tango dvorane, ali su joj strast prema plesu uništavali rituali koje je smatrala seksističkim.

Argentinski tango je spoj tradicija i ritmova koji su se presecali 1700-ih i 1800-ih u siromašnim krajevima Buenos Ajresa u kojima su živeli evropski imigranti, nekadašnji afrički robovi i lokalno stanovništvo. Elita i Katolička crkva isprva su smatrali tango opskurnim, a ples je šire prihvaćen tek početkom 20. veka.

Stihovi brojnih tango klasika govore o ljubavi, čežnji i izdaji. Ipak, nekoliko njih predstavlja eksplicitne himne podređivanju žena i nasilju nad njima.

“Određeni period, za mene su ti stihovi bili nebitni i smejala sam im se”, kaže Lilijana. Ali je tango dospeo pod lupu kada je feministički pokret u Argentini počeo da jača.

Soraja Rizardini Gonzales, instruktorka i takođe članica pokreta, navodi da iako su pesme koje eksplicitno podržavaju nasilje možda u manjini, tango je oduvek bio odraz pervazivnog strukturalnog seksizma u Argentini.

“Rodne uloge su fiksirane”, kaže Soraja. “Jedna osoba vodi, a druga ne. Tango je karikatura patrijarhata.”

Gej Argentinci devedesetih su počeli da organizuju plesne kolektive u kojima je bilo prostora za žene koje će voditi igru, ali i istopolne parove u kojima se dinamika neprekidno menjala.

Kada je Lilijana 2003. obznanila da je gej, ubrzo je videla reklamu za kvir tango i ideja da odlazi na časove bila joj je uzbudljiva.

“To je značilo sposobnost da preuzmem vlasništvo nad delićem nasleđa koje je toliko suštinski naše, ali je oduvek bilo dostupno tek segmentu stanovništva”, objašnjava. “Bilo je nečeg veoma subverzivnog u tome.”

Dok je učila da vodi u tangu, Lilijana je morala da se suoči sa godinama koje je provela u osećanju da nije ispravno tretirana.

“Kao žena shvatate da možete da vodite i da to možete veoma dobro”, ističe.

Pošto je među instruktorima plesa sve više žena, u tango dvoranama sada plešu i istopolni parovi, žene vode muškarce i konvencije se ruše na svim planovima.

Neki, međutim, ostaju posvećeni tradiciji. Ektor Norberto Peljozo, koji je na čelu milonge Los Cachirulos, insistira da gosti uvek budu obučeni elegantno i da se ponašaju u skladu sa ritualima udvaranja koji podrazumevaju da žena čeka da je muškarac izabere. On se na tvrdnje o tome da je tango podsticao rodnu nejednakost podrugljivo osmehuje i kaže da iako poštuje gej ljude, to što oni mogu da plešu tango predstavlja svetogrđe.

“Biti grudi uz grudi nije isto sa ženom i sa dvojicom muškaraca”, dodaje.

Pošto je izbačena iz njegove milonge kada je pokušala da pleše sa drugom ženom, Lilijana nije njegov fan. Ali je teši činjenica da njena La Furiosa privlači više plesača.

“Možda smo tango proširili u nešto bratski i ne nužno senzualno.”

Ovaj tekst objavljen je u jubilarnom, 50. broju Njujork tajmsa na srpskom jeziku, koji se dobija na poklon uz svaki primerak aktuelnog Nedeljnika

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.