
Postaje sve očiglednije da san igra ključnu ulogu u održavanju različitih aspekata zdravlja, uključujući zdravlje mozga i mentalno zdravlje.
Nova studija sa Univerziteta u Yorku i Univerziteta Istočne Anglije u Velikoj Britaniji – čiji se rezultati pojavljuju u časopisu PNAS – sada istražuje još zanimljiviji aspekt odnosa između sna, mozga i mentalnog zdravlja.
Studija je otkrila da poremećen san utiče na sposobnost mozga da ograniči ulazne sećanja, što može doprineti stanjima kao što su anksioznost, depresija, pa čak i posttraumatski stresni poremećaj (PTSD).
Koautor studije, Marcus Harington, doktor psihologije sa Univerziteta Istočne Anglije, specijalizovan za san, pamćenje, emocije i mentalno zdravlje, rekao je za MNT da su on i njegove kolege sproveli ovu studiju jer su želeli da saznaju više o tome zašto nekim ljudima teže pada da prevaziđu traumatska iskustva nego drugima.
„Većina ljudi će u jednom trenutku svog života doživeti traumatsko iskustvo, ali samo mali procenat će razviti posttraumatski stresni poremećaj (PTSD). Zašto neki ljudi efikasno prebole traumatične događaje, dok drugi ne? Odgovaranje na ovo izazovno pitanje je glavni cilj kliničke psihologije. Jedan faktor koji povećava verovatnoću razvijanja PTSD-a nakon traume je loš san. Međutim, ne znamo šta je to u vezi sa gubitkom sna što čini ljude podložnijim PTSD-u i drugim mentalnim problemima,“rekao je Harington.
Poremećen san sprečava mozak da suzbije loša sećanja.
Za ovu studiju, istraživači su regrutovali 85 zdravih odraslih osoba uzrasta od 18 do 30 godina – 30 muškaraca i ostatak žena – od kojih su tražili da provedu jednu noć u laboratoriji za spavanje. Otprilike polovina ispitanika (43 učesnika) morala je ostati budna celu noć, dok su ostali spavali zdrav san.
Da bi videli kako san ili njegov nedostatak utiču na sposobnost mozga da suzbije neželjena sećanja i misli, istraživači su prethodno tražili od učesnika da obave vežbu: morali su da gledaju slike lica, od kojih su neka bila u kontekstu negativnih scena, poput saobraćajne nesreće.
Nakon noći sna ili poremećenog sna, svi učesnici su morali da se prisećaju scene povezane sa određenim licem ili da suzbiju sećanje na scenu sa negativnim povezivanjem. Istraživači su koristili funkcionalnu magnetnu rezonancu (fMRI) kako bi istražili aktivnost mozga učesnika u tom trenutku.
Kada su bili upitani da se sete neprijatnih sećanja, postalo je očigledno da su učesnici koji su proveli noć bez sna imali manju aktivaciju desne dorsolateralne prefrontalne kore, koja je povezana sa regulacijom emocija i inhibicijom ulaznih misli.
Nasuprot tome, dobro odmoreni učesnici su imali veću aktivnost u ovoj oblasti mozga i manju aktivnost u hipokampusu, koji je povezan sa prisjećanjem.
U ovom istraživačkom radu, naučnici su objasnili da je ovo sugerisalo da su dobro odmoreni učesnici bili u mogućnosti da bolje suzbiju neželjena sećanja – funkciju poznatu kao „suzbijanje sećanja“.
Suprotno tome, ova funkcija bila je oslabljena u mozgu učesnika koji su proveli noć bez sna.
Da deprivacija sna utiče na sposobnost suzbijanja ulaznih sećanja, a možda i drugih ulaznih misli, moglo bi imati važne implikacije za poremećaje raspoloženja kao što su depresija i anksioznost, kao i za stanja kao što je PTSD, navode istraživači.
„Već dugo znamo da su ljudi koji nemaju dovoljno sna manje efikasni u inhibiranju spoljašnjih radnji, poput pritiska na dugme“, rekao je Harington za MNT, a aktuelna studija je takođe potvrdila da deprivacija sna negativno utiče na našu kontrolu nad neželjenim sećanjima.
Zašto je suzbijanje sećanja važno za mentalno zdravlje?
Postoji mnogo istraživanja o tome kako dobar san pomaže u održavanju naše funkcije pamćenja, zbog zabrinutosti zbog rizika od kognitivnog opadanja u sve starijoj populaciji.
Takođe postoji sve više dokaza da dubok san pomaže u formiranju novih sećanja.
Međutim, suzbijanje sećanja takođe ima ključnu ulogu u zdravlju, posebno mentalnom zdravlju.
„U svakodnevnom životu, često nas podsećaju na neprijatna prošla iskustva. Na primer, neko može videti crveni automobil koji prebrzo vozi i to ga podseća na sećanja na saobraćajnu nesreću u kojoj je bio“, objasnio je Harington za MNT.
„Kada se to dogodi, ljudi često primenjuju suzbijanje sećanja, što im omogućava da drže neželjena sećanja o nesreći pod kontrolom. Ako funkcija suzbijanja sećanja ne uspe, te misli mogu preplaviti svesnu svest, što može biti ometajuće, uznemirujuće“, rekao je on, govoreći o kratkoročnim prednostima ove funkcije mozga.
Takođe je rekao da „suzbijanje sećanja može imati i dugoročne koristi“ kada je reč o mentalnom zdravlju.
Šta povezuje deprivaciju sna i loše mentalno zdravlje
Jedna velika studija je otkrila da ljudi koji idu u krevet kasno, posle 1 ujutro, imaju veću verovatnoću da iskuse mentalne probleme, uključujući stanja kao što su depresija i anksioznost.
Iako studija nije dokazala uzročno-posledičnu vezu, njeni autori sugerišu da kasni odlazak u krevet može dovesti do manjeg REM sna – tipa dubokog sna u kojem se većina snova javlja, a koji pomaže u održavanju zdravlja mozga.
Koja je uloga REM sna u mentalnom zdravlju?
U aktuelnoj studiji, istraživači su takođe otkrili da su učesnici koji su proveli više vremena u REM snu kasnije imali bolju aktivaciju desne dorsolateralne prefrontalne kore, koja je efikasnije podržavala suzbijanje sećanja.
Problem koji nastaje je to što ljudi sa dijagnostikovanim mentalnim zdravstvenim stanjima – kao što su anksioznost i depresija – obično imaju većih problema sa postizanjem nesmetanog sna. I, pošto nesanica može biti simptom lošeg mentalnog zdravlja, ovo može stvoriti začarani krug koji ometa ključne funkcije mozga, kao što je funkcija suzbijanja sećanja.
Može li obnavljanje sna obnoviti ključne funkcije mozga?
Dobra vest je da obnavljanje dubokog sna može pomoći u rešavanju nekih od ovih problema:
„Važno otkriće u našoj studiji bilo je da je REM san povezan sa noćnom obnovom mehanizama mozga koji pokreću suzbijanje sećanja. Istraživači sna trenutno razvijaju strategije za poboljšanje REM sna korišćenjem metoda kao što je auditična stimulacija mozga,“ navodi Harington.