Japanska vlada je otvorila mogućnost za eventualno sprovođenje ofanzivnih akcija van granica zemlje. Nova vladajuća doktrina vidi Kinu kao strateškog suparnika, a Severnu Koreju i Rusiju kao neprijatelje. Japansko javno mnjenje je skeptično prema sve jačoj militarizaciji, a države s kojima se graniči Japan su zabrinute.

subotu 27. novembra 2021, japanski premijer Fumio Kišida prisustvovao je jutarnjoj smotri kopnenih odbrambenih odreda u bazi Asaka, severno od Tokija. Posle kratkog obilaska u tenku, najavio je preokret u japanskoj politici: „Od danas ću razmatrati sve mogućnosti, uključujući i razvoj kapaciteta za ofanzivu na neprijateljske vojne baze, kao i jačanje japanske vojne sile“. Šef vlade je izjavio da se „bezbednosna situacija oko Japana menja dosad neviđenom brzinom. Dešavanja iz naučno-fantastičnih romana postala su deo naše stvarnosti“. Godinu dana kasnije, premijer Kišida najavljuje da će udvostručiti izdatke za odbranu i odobriti budžet od kog su veći samo vojni budžeti SAD i Kine. Ova davanja će predstavljati 2% bruto domaćeg proizvoda (BDP), što odgovara davanjima na koja se obavezalo 28 zemalja članica Severnoatlantskog pakta (NATO)… kom Japan ni ne pripada.

Ovakve odluke, deo nove „strategije za nacionalnu bezbednost“ koja je predstavljena u avgustu 2022, suštinski menjaju zadatak samo-odbrambenih snaga – kako se zvanično naziva japanska vojska. Naime, njen zadatak neće više biti samo odbrana zemlje, već će raspolagati i kapacitetima za kontranapad. Čak i za uništavanje protivničkih vojnih baza na stranoj teritoriji. Ovakva najava nimalo ne iznenađuje.

Avgusta prošle godine, u jednoj od tokijskih palata, Onodera Icunori, predsednik komisije za pitanja nacionalne bezbednosti Liberal-demokratske stranke (LDP), bliskoj premijeru Kišidi, i bivši ministar odbrane u vladi prethodnog premijera Šinza Abea, zamislio je da se nalazi na mestu premijera i sa svojim sagovornikom, poslanikom LDP-a Takuom Ocukom, predviđao je kinesku invaziju na Tajvan. Ken Morijasu, dopisnik za diplomatska pitanja ekonomskog časopisa Nikkei Asia, zajedljivo prepričava: „Pretpostavili su da će Kina napasti istovremeno Tajvan i japanska ostrva Senkaku [Kinezi žele da preuzmu kontrolu nad ovim ostrvima koja zovu Diaoju] i zapitali su se ’Šta treba da uradimo? Da li bi prvo trebalo da evakuišemo naše državljane sa Tajvana?’ Posle mnogo razmišljanja, zaključili su da bi trebalo da se fokusiraju na ostrva Senkaku“.

U tom periodu je napetost u zemlji bila opipljiva. Za vreme posete predsednice Predstavničkog doma SAD Nensi Pelozi, Peking je tokom vojne vežbe u blizini Tajvana lansirao pet balističkih raketa koje su pale u vode japanske ekskluzivne ekonomske zone. „Kina želi da u narednim godinama testira snagu japansko-američkog saveza. Zvanično, Vašington smatra da je svaki napad na japansko tlo, kao na primer na ostrvo Jonaguni, sto deset kilometara od Tajvana i petsto kilometara od arhipelaga Okinava, ravan bombardovanju Njujorka. Ali u stvarnosti, to nije baš tako“, tvrdi Morijasu.

Zahvaljujući satelitskim snimcima, Japanci znaju da je kineska vojska već izvodila vežbe u pustinji Gobi kako da napadne imitaciju američke vazdušne baze u Kadeni, na Okinavi. Murano Masaši, stručnjak za Japan pri neokonzervativnom analitičkom centru Hadson Institut u Vašingtonu, smatra da bi u slučaju invazije na Tajvan, ova baza bila brzo neutralisana: „Kina bi najpre uništila piste za sletanje na ostrvima Okinava i Kjušu lansiranjem brojnih balističkih i krstarećih raketa, kao i brojnim kibernetičkim napadima i elektromagnetskim ometanjima“. Sjedinjene Države ponavljaju da je prisustvo trideset hiljada vojnika neophodno, barem kako bi se zaštitili stanovnici Okinave. Američki ambasador u Japanu je 30. oktobra 2022. posetio kasarnu marinaca u Hansenu kako bi otvorio… veliku pijacu lokalnih poljoprivrednika koji hrane porodice vojnika. Ne zna se da li će time uspeti da šarmira ostrvljane koji su i dalje neprijateljski raspoloženi prema američkim vojnim bazama.

Nekoliko nedelja ranije, u avgustu, japanska vlada je objavila svoju novu strategiju. Bela knjiga o „Odbrani Japana 2022“ predstavlja Kinu kao „strateški izazov bez presedana“, kao „suparnika“ koji ruši geopolitičku i vojnu ravnotežu u regionu, predstavlja pretnju kako ostrvima Senkaku, tako i Tajvanu, koji Japan žuri da zaštiti od kako je ostrvo već bilo pod japanskom okupacijom od 1895. do 1945. Drugi neprijatelj je Severna Koreja usled povećanog broja ispaljenih raketa tokom 2022, a od napada na Ukrajinu, spisku se pridružuje i Rusija sa kojom još nije rešen granični spor oko Kurilskih ostrva – koja je SSSR aneksirala posle Drugog svetskog rata.

Međutim, japansko društvo se ne slaže u potpunosti sa ovakvom analizom. Morijasu podseća da, iako je Peking zaista uvećao svoj vojni budžet (+7,1% za 2022. godinu, što iznosi 229 milijardi dolara, dok budžet SAD iznosi 768 milijardi), treba znati da „Si Đinping nije učvrstio svoju vlast da bi ratovao već da bi mogao da donosi nepopularne odluke u borbi protiv nejednakosti (…) Bogati Kinezi, koji se ponašaju kao saudijski prinčevi u novim lamborginijima i kalifornijskim vilama, neće biti baš srećni. Mada kineski predsednik želi da Tajvan prirodno postane deo Kine, u njegovim rečima nema naznaka da želi da ga osvoji. Naravno, on ne isključuje tu mogućnost, ali srž njegovih govora je povratak korenima komunizma.“ Morijasu smatra da je takav program nespojiv sa ratovanjem. Pogotovo što „za razliku od Rusije, Kina ima malo nafte i vojni sukob bi iscrpeo njenu privredu“.

Protivnici LDP-a najviše kritikuju razmere vojnih troškova i novu ofanzivnu strategiju. Nova strategija krši pacifistički ustav koji je Vašington nametnuo posle predaje u Drugom svetskom ratu 1945, ali do kog Japanci još uvek drže. Posebno im je bitan član 9 koji kaže: „japanski narod se odriče ratovanja kao suverenog nacionalnog prava, kao i pretnji i upotrebe sile u cilju rešavanja međunarodnih sukoba. Kako bi ostvario taj cilj (…), Japan nikada neće razvijati kopnene, pomorske i vazdušne snage, kao ni druge ratne potencijale“.

Pacifisti redovno protestuju u odbranu ovog načela ispred Kokai Gidžidoa, veličanstvene zgrade japanskog parlamenta. Ovog novembarskog poslepodneva, šest hiljada demonstranata i nekoliko aktivista sa razglasom prkose policijskim plastičnim megafonima. Ali svi ostaju iza linije nacrtane na betonu ili iza postavljene trake za upozorenje. Jedan od demonstranata nosi prepune džepove letaka na kojima piše: „Mir se ne može silom stvoriti“, „Vojna ekspanzija je put bez povratka“ ili „Ne pretvarajmo ostrva u utvrđenja“. On je zaposlen u jednoj dobrotvornoj organizaciji i žali što su demonstranti „pretežno stariji ljudi“.

Mladi su pomalo izolovani, gotovo da ne govore strane jezike“, objašnjava lekar iz velike bolnice u tokijskoj univerzitetskoj četvrti Gotanda. „Kao da žive u zatvorenim sudovima, opterećeni svakodnevnim brigama, ali bez ikakve svesti o spoljnim pretnjama. Misle da je vlada u pravu kada kaže da treba povećati odbrambene kapacitete, čvrsto ubeđeni da će nas, na kraju krajeva, spasiti veliki američki saveznik“. U susednom delu grada, sedamnaestogodišnji Hiroharu Kamo, budući student prava, jede sendvič ispred svoje zgrade. Iako pod uticajem državne propagande, ostaje veoma uzdržan: „Ako naša vlada želi da se bori uz Amerikance za nezavisnost Tajvana, mladi Japanci će odbiti da učestvuju. Ni ja nisam baš voljan da sa Amerikancima vijam kineske osvajače“, objašnjava nam. Kako ne postoji obavezno služenje vojnog roka, ovaj mladić od oca inženjera metalurgije i majke domaćice, razmišlja o pristupanju odbrambenim snagama kao rezervista: (…)

PRETPLATITE SE NA LE MONDE DIPLOMATIQUE NA SRPSKOM – MESEČNA PRETPLATA 300 DINARA, ILI GODIŠNJA PRETPLATA 3.000 DINARA.

ZA PRETPLATU KLIKNITE OVDE.

ČITAJ VIŠE, ZNAJ VIŠE.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.