Bari Gib, poslednji živi „Bi dži“, zvao je iz svog kućnog studija u Južnoj Floridi, samo nekoliko koraka udaljenog od zaliva Biskejn.

„Nekada sam imao sjajan čamac“, kaže. „Gliser.“

Nazvao ga je „Spirits Have Flown“, po albumu grupe Be Gees koji je prodat u više od 25 miliona primeraka. „Vozao bih se zalivom i tako dobijao ideje.“

Ponekad mu nije bio potreban čamac. Jednog dana je pozvao menadžer Be Gees-a Robert Stigvud. Producirao je filmsku verziju mjuzikla „Briljantin“ i tražio je novu naslovnu numeru. Gib nije video film još uvek; utoliko je bio veći kreativni izazov.

„Kako da, za božije ime, napišeš pesmu koja se zove ’Briljantin’? Sećam se da sam hodao dokovima i da mi je odjednom sinulo da je to reč, i da samo treba da pišem o toj reči.

Briljantin je reč, pisao je, reč koju čuješ. Ona ima gruv, ima značenje.

„Briljantin“ je snimio Frenki Vali i po objavljivanju u maju 1978. godine pesma je dospela na prvo mesto Bilbordove liste. To je bio sedmi hit broj jedan koji je Gib te godine napisao, posle pesama za „Groznicu subotnje večeri“ i solo singlova za svog brata Endija Giba.

Dugo je bilo tako – najveći hitovi, jedan za drugim – dok više nije prestalo da bude.

Bari Gib sada ima 74 godine i njegova legendarna kosa nalik lavljoj grivi sada je seda i paperjasta. Reči mu kližu kroz još uvek čudesne zube u raskošnom, skoro konerijevskom maniru koji njegovo poreklo (rođen na Ostrvu Man, odrastao u Mančesteru u Engleskoj, a potom u Australiji) ne objašnjava u potpunosti.

Gibov poslednji album „Greenfileds: The Gibb Brothers Songbook, Volume 1“, snimljen u Nešvilu u Tenesiju, sa producentom Dejvom Kobom, ovog meseca naći će se u prodaji; preduhitrio ga je u decembru dokumentarac režisera Frenka Maršala u produkciji HBO-a „The Bee Gees: How Can You Mend a Broken Heart“. Na početku filma, Gib i njegova braća Moris i Robin baš su onakvi kakvim ih ljudi pamte, u bleštavim srebrnim košuljama i s medaljonima koji im svetlucaju sa grudi.

A onda se reflektori okreću ka njemu, dok ostatak benda biva isečen. To je nagoveštaj.

Od 1979. godine, Gib je izgubio trojicu braće. Endi, najmlađi, preminuo je 1988, u svojoj 30. godini, od miokarditisa. Moris je preminuo 2003. od komplikacija izazvanih zapetljajem creva, a Robin 2012. od komplikacija karcinoma.

Bari Gib je tako ostao kao poslednji živi nadzornik kataloga pesama koje su postale savremeni standard.

„Misija je da muzika ostane živa“, rekao je Gib. „Bez obzira na nas, bez obzira na mene. Jednog dana, kao moja braća, ni ja više neću biti tu i želim da muzika traje. Zato ću je svirati i pevati bez obzira na sve.“

Gibovo najranije muzičko sećanje je harmonija – Braća Everli i džez kvartet Braće Mils – koja je večito odzvanjala kućom njegovih roditelja. Zato su on i Robin i Moris počeli da pevaju zajedno.

Ali posle toga, u Gibovu glavu uvukla se kantri muzika, naročito kada su se Gibovi preselili 1958. iz Engleske u Australiju, taman pred Barijev 12. rođendan.

„Blugras muzika“, kaže. „Zaljubio sam se u nju. Postao sam opsednute njome kao dete zato što u Australiji 1958. godine nemaš da čuješ mnogo toga što nije blugras.“

Osamdesetih su braća Gib pisala kantri hitove za Konvej Tviti i Oliviju Njutn Džon, i „Islands in the Stream“, za Kenija Rodžersa i Doli Parton, hit koji je osvojio svet.

Gib kaže da je kantri album nešto što je želeo da snimi decenijama i da je posle potpisivanja ugovora sa Capitol Recordsom 2019. godine razmatrao da možda na taj način obradi opus Bee Gees-a. Shvatio je da je došao njegov kantri trenutak.

„Okrenuo sam tatu Džejsonu Izbelu, Krisu Stejpltonu, Brendi Karlajl i Stardžilu Simpsonu“, rekao je Gibov sin Stiven. „Kaže – ove pesme su sjajne, briljantne.“

Ime koje povezuje većinu tih pesama je Dejv Kob.

Kob (46) je dobitnik četiri Gremija za svoj rad sa pomenutim izvođačima. Ispostavilo se i da je veliki fan Bee Gees-a. Do oktobra 2019. godine, Gib je stigao u Nešvil i počeo da snima nove verzije pesama Bee Gees-a u duetu sa kantri muzičarima: modernim tvorcima hitova poput Kita Urbana, tradicionalistima oličenim u Alison Kraus, Džilijan Velč i Dejvidu Rolingsu, ali i ikonama poput Doli Parton.

U Australiji su braća Gib, mada još uvek maloletnici, nastupala u barovima koji su bili „totalno krokodil Dandi“.

Čim su uboli hit, pesmu pod nazivom „Spicks and Specks“ – „Robin je govorio da je to naš prvi hit broj jedan, ali je zapravo bio hit samo u Pertu“ – otplovili su nazad u Englesku, potpisali ugovor sa Stigvudom, potom Brajanom Epstinom koji je radio sa Bitlsima, i uplovili u London šezdesetih.

Gib je tada imao 20; braća mu nisu imala ni po 18 godina. Mada jesu vrlo brzo otkrili piće, travu i pilule, kaže Gib. Prvi albumi poput „Bee Gees’ 1st” iz 1967 – sa psihodeličnim koricama, ekscentričnim aranžmanima i naslovima kao onaj „Every Christian Lion Hearted Man Will Show You“ – činili su da braća Gib izgledaju kao aktivni učesnici životnog stila šezdesetih više nego što su to uistinu bili. Ali njihovi albumi ciljali su prva mesta. Oni nikada nisu imali eksperimentalnu fazu. Bili su pravi snalažljivi imigranti, prilagodljivi i bliski industriji. Radili su za Stigvuda koji im je bio menadžer, ali i vlasnik svega što su snimili; taj sukob interesa neće biti ispitan decenijama.

Do 1969. godine, sva trojica „Bi džiza“ bili su oženjeni i živeli odvojene živote.

„Mislim da smo prestali da se zaista poznajemo pošto smo stigli u Englesku“, kaže Gib. Počeli su da se prepiru onako kako samo bend koji čine braća i ima dva frontmena – Barija i Robina – mogu. Robin Gib je otišao iz benda 1969. godine, a potom se vratio 18 meseci kasnije pošto je Stigvud insistirao.

https://www.nstore.rs/product/nedeljnik-pretplata-na-elektronsko-izdanje-za-inostranstvo/

Mnogo problema, kaže Gib, ostalo je nerešeno. Umesto da pričaju, napisali su zajedno pesmu „Kako da zalečiš slomljeno srce“ i otpevali jedan drugome stvari koje nisu mogli da kažu.

Njihov rad sa početka sedamdesetih predstavlja neku vrstu kreativne oseke; nakon što su se preselili u Majami, počeli su da prave neke od najvećih pesama svih vremena.

Pesme poput „Jive Talkin“ imale su teži ritam nego bilo šta što su dotad snimili.

Gib je mislio da smer u kojem su krenuli znači korak prema onome što je bio R&B, ali je doprinos braće Gib „Groznici subotnje večeri“, blokbasteru iz 1977. godine koji je producirao Stigvud, ono što će redefinisati Bee Gees. U trenutku kada se Džon Travolta zašepurio bulevarom uz bas liniju pesme „Stayin Alive“, Bee Gees postali su sinonim za disko muziku.

„Uvučeni smo u to“, kaže Gib. „Samo smo snimali pesme koje su nam se dopadale. U stvari, mi ih čak nismo ni zvali ‘disco’.“

Saundtrek iz „Groznice subotnje večeri“ postao je njihov najveći hit, sa šesnaestostrukim platinastim tiražom, i do danas je drugi najprodavaniji album filmske muzike svih vremena, posle „The Bodyguard“ Vitni Hjuston.

Dok su Bee Gees obilazili svet na turneji 1979. godine, među ljubiteljima rokenrola obrazovao se antidisko pokret koji će braću Gib izgnati.

„Dinamika njihove situacije promenila se preko noći“, kaže Maršal. „Sve o čemu su ikada sanjali se događalo. Bili su na vrhuncu. A onda se odjednom pretvorilo u noćnu moru i morali su da imaju pratnju i pretilo im se bombama. Govorili su da su oni samo jedan bend, ali bilo je mnogo veće od njih. To je bila istorija i oni su se zaglavili u sredini. Njihov najveći trenutak postao je njihov najgori košmar.“

Gib, međutim, kaže da nikada nije dopuštao sebi da ga to dotiče: „Znao sam da šta god da čovek radi, mora da ima kraj, šta god to bilo.“

Ne očekuje da ponovo osvoji top-liste; biće dovoljno da snima još pesama kao što je ova nova. „Ja sam kantri pevač“, kaže. „Uvek ću biti kantri pevač. Uspeo sam da se rešim svih drugih stvari.“

Ipak, poživeo je dovoljno dugo da vidi da se diskurs o njegovoj muzici menja. Sada se na internetu može pronaći desetina snimaka u kojima jutjuberi – mahom crni i mahom mladi – reaguju na spot Bee Gees-a za baladu „Too Much Heaven“.

Ovaj spot je savršeni primerak svoje ere. Bee Gees pevaju u studiju optočenom paprati, uz podršku gudača. Nose svilene košulje. Isprva, jutjuberi su skeptični. A onda, skoro bez izuzetka, ostaju nemi kada zazvone glasovi braće Gib.

Ovaj tekst objavljen je u novom broju Njujork tajmsa na srpskom, koji se dobija na poklon uz svaki primerak aktuelnog Nedeljnika

Digitalno izdanje i pretplata na nstore.rs

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.