Nakon predsedničkih izbora u julu na kojima većinu nije dobila nijedna politička grupacija, socijalisti su se nadali da će moći da okušaju sreću ukoliko vođa španskih konzervativaca Albert Nunjez Feiho ne osvoji parlamentarnu većinu. Težnja koja zavisi od podrške stranaka zaokupljenih napetim pitanjem identiteta. Po kojoj ceni?

Nakon opštih izbora u Španiji 23. jula 2023. (na kojima nijedna stranka nije dobila većinu), započela su politička trvenja koja kao da su podelila zemlju na dva bloka. S jedne strane su konzervativci, predvođeni Narodnom strankom (PP) i ekstremna desnica, koju predvodi Voks. čija je zajednička osobenost odbrana centralističke vlasti i oblik „unitarnog“ nacionalizma: zamisao da bi Španija trebalo da bude jedinstvena i nedeljiva nacija.

S druge strane se nalazi blok sastavljen od saveza stranaka predstavnika levice u širokom smislu i drugog oblika nacionalizma, tzv. „perifernog“, poteklog iz pojedinih autonomnih zajednica u zemlji (Katalonije, Baskije, Navare, itd.), koji ističe da Španiju čine različiti narodi, odvojeni na jezičkoj i kulturnoj osnovi. Tako su se, u nadi da će oformiti vladu, vođe Španske radničke socijalističke stranke (PSOE) i koalicije Sumar približile strankama koje podržavaju špansku višenacionalnost, pa i otcepljenje. Injigo Erehon, jedan od osnivača pokreta Podemos, je 19. avgusta 2023. na društvenoj mreži Iks (nekadašnjem Tviteru) izjavio: „Pogrešno je misliti da se socijalni i višenacionalni program ne mogu usaglasiti. Istorija, suprotstavljanje istom protivniku, potreba da udružimo snage i demokratija nas teraju da zajedno koračamo. I upravo na tome i radimo.“ Ali da li se obzorja naprednih ideja i nacionalizma uvek preklapaju?

Neki su u to sasvim uvereni. U Španiji je, možda više nego drugde, ideja nacionalnog jedinstva kod levice na lošem glasu. Taj fenomen se velikim delom objašnjava bremenom frankističke diktature (1936-1975), koja je promovisala ideju katoličke, konzervativne i hiljadugodišnje „suštine“ Španaca: „Želimo državu u kojoj će čista tradicija i suština idealne prošlosti biti utkani u nove, čvrste i herojske, strukture“, rekao je diktator Francisko Franko u govoru održanom 1. juna 1936. godine. Odbacivanjem ideje nacionalnog jedinstva, suprotstavilo bi se, dakle, frankizmu i njegovim naslednicima iz konzervativnog bloka. Štaviše, odbrana višenacionalnosti i lokalnih posebnosti bi bio dokaz odanosti progresivnoj tradiciji.

No, da li zaista zbog frankističke vizije španskog naroda treba svaku odbranu teritorijalnog jedinstva proglasiti reakcionarnom? Nije li razmišljanje koje vodi prepuštanju ideje Španije Franku istovetno onom koje bi pozvalo na povezivanje ideje republike sa čileanskim diktatorom Avgustom Pinočeom koji se ogrnuo titulom „predsednika Republike“ od 1974. do 1990? Slično, iako nema sumnje da zajednica može da predstavlja oblik zaštite protiv ugnjetavačke vlade, jesmo li sigurni da je svaki projekat utvrđivanja regionalnog identiteta pokazatelj društvenog napretka? Bolivijska oligarhija istočne regije Medija Luna je 2007. godine nameravala da se otcepi jer nije prihvatala da državom vlada levičar, i uz to Indijanac, Evo Morales.

Ni porezi, ni novčana pomoć, ni država

Prema mišljenju njihovih pristalica, nedavno izgrađeni mostovi između levice i grupacija koje zahtevaju odbranu nacionalnih identiteta mogli bi se opravdati i vanrednim izbornim stanjem: „Kad na žito pada grad, lud je onaj ko obzira ima“, pisao je Luj Aragon 1943. godine. Bez povezivanja sa snagama izvan levičarskog kruga, ne postoji nikakva šansa da progresisti osnuju vladu u Španiji budući da PSOE i Sumar raspolažu sa samo 121, odnosno 31 mestom u Parlamentu, što je daleko od 176 potrebnih da bi se dostigla većina. U principu, računica je nepobitna. Još samo kad cena koju bi trebalo platiti da takva koalicija oživi ne bi bila, upravo, pokopati, u ime identiteta, neke politike za koje levica kaže da se bori. Za početak, jednakost i socijalnu pravdu…

Odmah nakon julskih izbora 2023, budući partneri PSOE-a i Sumara su objavili popis uslova koji (…)

PRETPLATITE SE NA LE MONDE DIPLOMATIQUE NA SRPSKOM – MESEČNA PRETPLATA 300 DINARA, ILI GODIŠNJA PRETPLATA 3.000 DINARA.

ZA PRETPLATU KLIKNITE OVDE.

ČITAJ VIŠE, ZNAJ VIŠE.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.