Četiri godine se čekala ekranizacija kjige Miodraga Majića, „Deca zla“. A kada je dočekana – jer je knjiga odlično prošla i jer Srbi obožavaju kriminalističke serije i jer je otišla pravo na HBO Adria – bilo je dovoljno desetak dana da se za tih deset epizoda pronađe bezbroj kritika. Ali ne onih klasičnih:  „Dobra serija, ali ne može da se poredi sa knjigom“, „Užasna gluma, neki pozorišni glumci zaista ne mogu pred kamere“ ili „Na šta sam ja bacio/la svoje vreme“. „Vrsni poznavaoci“ i „kritičari“ srpske (a često i svetske) kinematografije jedva su dočekali da zariju kandže u rovove i podignu lavinu na društvenim mrežama.

„Deca zla“ nisu podelila samo one koji cene kvalitetnu seriju od onih koji čekaju priliku da je proglase promašajem; serija je razdvojila one koji žele više od jednostavne ljubavi prema državi od onih koji traže dublje nijanse u priči.

A ova Majićeva priča, koju je u scenario pretvorila Katarina Mitrović, a u seriju reditelji Ivan Stefanović i Vladimir Tagić, ima mnogo takvih nijansi.

Stavimo na stranu to da li se nekome sviđa gluma ili ne, da li je nekome „too much“ ili „limunada“, da li su Ubice moga oca (jedan od primera sa tvitera) bolje od Dece zla. Stavimo na stranu i to koliko su pažljivo urađeni dijalozi, koliko nam je nedostajao Zoran Cvijanović i da li nam se od Anice Dobre u glavi vrtelo jer je bila odlična ili jer je bila neprepoznatljiva. Ova serija izvukla je mnogo važnija, identitetska pitanja na površinu.

Pre toga, najmanji  mogući spojleri.

Priča „Deca zla“ je (nekima više, nekima manje) uzbudljiv triler smešten u domaću kulisu, sa zapletom koji vodi gledaoce kroz vrtlog političkih intriga, zločina i neočekivanih preokreta. Radnja prati advokata Bobića (Radovan Vujović), čije profesionalne i lične granice počinju da se gube dok brani mladića optuženog za ubistvo poznatog opozicionog političara. Njegova odanost klijentu izaziva lavinu događaja koji otkrivaju mračne tajne iz prošlosti, povezane s političkim spletkama i nejasnim motivima za seriju ubistava.

„Deca zla“ istražuje duboke društvene i političke teme, dok sukobi između likova razotkrivaju složenost njihovih odnosa i emotivnih trzavica. Serija prelazi granice krimi trilera na koje smo navikli, stavljajući akcenat ne samo na sam zločin, već i na karaktere, njihove motive i unutrašnje demone. Osim političkih intrigа, priča se bavi i moralnim dilemama, odnosima moći i cenom koju pojedinci plaćaju kako bi očuvali svoje tajne. Duboko zadire u sistemske probleme na koje je društvo naviklo da zatvara oči.

Sad već jedna spojlerčina.

U zapletu serije saznajemo da je grupica Srba (oko kojih se i vrti radnja serije) silovala ženu muslimanske veroispovesti i upravo oko toga zavrtela su se sva najvažnija pitanja u vezi sa Decom zla.

„Autošovinizam“ i renesansa

„NakAradna autošovinistička serija“

 

„Odgledala Decu zla. I jedna stvar mi nije jasna. Srbin, srpski sudija, živi u Srbiji, uzme kao temu knjige muslimanku koju su silovali Srbi. Nije bilo srpskih majki, u tom ratu, koje su bile silovane, Majiću Srbine? Što ne uze za primer jednu od njih, jednu od tvojih, od tvog naroda, jednu našu srpsku majku, ti, kao Srbin? Gade mi se takvi ljudi. I to ode na HBO. Bravo, kretenu, bravo.“

 

Četništvo i antihumanizam

U samom srcu priče, „Deca zla“ su dotakla bolne tačke koje su mnogi želeli da zaborave. Rasprave i dalje pršte, posebno na tviteru, a negativni komentari na račun Miodraga Majića, ne jenjavaju. Postao je glavni negativac nacionalnosti i religije.

Serija deca zla otkriva decu zla. Niko nije ubijao i silovao u naše već u svoje ime, a sve žrtve su naše. Ako ne razumete to i mislite da je serija propagandna, padate na istu propagandu koja Šešelju i ostalim Balkanskim zločincima obezbeđuje lep život na trovanju ljudi mržnjom.

Ono što je ljudima na potpuno drugom polu zapalo za oko i ozbiljno ga nažuljalo jeste to što je ovaj „slučaj“ obrađen u seriji, zapravo samo jedna od ko zna koliko priča ljudi koji zaista žive sudbinu likova. Oni su zaista preživeli pakao rata i rodile su ih žene koje su u tom ratu silovane. U tom smislu je kritikovan pre svega naziv serije i epitet koji je tako toj deci dodeljen.

Pored toga, kritičari sa tog pola, ističu da je uzimanjem baš Bijeljine za primer, ekipa koja je kreirala seriju izabrala liniju manjeg otpora i to zalaženje u najdublje pore društva ipak ostavila na površini. U Bijeljini su, prema njihovom stavu, operisale grupe dobrovoljaca, pa je činjenica da je odabrana baš Bijeljina iskorišćena da se silovanja u ratu predstave kao pojedinačni slučajevi koje su vršile isključivo paravojne formacije. Različita istraživanja pokazuju da se u ratu dogodilo između 12.000 i 50.000 silovanja.

Tako su deca zla ostala između dve najudaljenije vatre – onih koji je proglašavaju perfidno nacionalističkom i onih koji je proglašavaju autošovinističkom.

Tagovi

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.