Čak i najmodernije podmornice na svetu mogu da završe na okeanskom dnu u slučaju da je posada na njoj nepažljiva, ili i najmanji deo opreme u kvaru, piše National Geographic.

Upravljanje i plovidba podmornicama je rizičan poduhvat, koji čak i u najboljim okolnostima može da se pretvori u katastrofu. Prethodnih par dana portali i novine su ispunjene redovima o nestanku podmornice američke kompanije OceanGate po imenu „Titan“, koja je plovila ka olupini Titanika. Trenutno, američka obalska straža u saradnji sa brojnim zemljama pokušava uz sve raspoložive resurse koji mogu da im pomognu u potrazi, da otkrije tačnu lokaciju podmornice dok u njoj ne isteknu zalihe kiseonika.

Međutim, ovo nije prvi – a verovatno ni poslednji – put da je došlo do sličnog scenarija. U narednim redovima možete pročitati o četiri najpoznatija primera potonuća podmornica u istoriji: 

1. Kursk, 2000. godine

Prema mišljenju mnogih stručnjaka ovo je verovatno bila najgora katastrofa u poslednjih par decenija kada je podmorničarstvo u pitanju. 

Kursk je bio Oscar II (Projekat 949A Antej), podmornica sa krstarećim projektilima na nuklearni pogon dizajniranim da prate grupe nosača NATO aviona. Oscar II podmornice imaju dvostruki trup podeljen u 10 različitih pregrada. Plovilo je imalo ojačani dvostruki poklopac dizajniran tako da može da probije arktičku ledenu kapu i dužinu od 154 metara.

Međutim, tokom vežbe u Barencovom moru tog 12. avgusta, 2000. godine, desile su se dve velike eksplozije unutar podmornice u razmaku od svega par minuta. Narednih nekoliko sati niko nije shvatao da se sa 118 članova posade nešto dešava, a prve sumnje su probuđene tek kasno uveče kada niko nije javio da je Kursk završio sa vežbom.  

Prvih nekoliko pokušaja spasavanja su propali, a ruske vlasti su u početku odbijale pomoć Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Norveške da im se pridruže u potrazi. Ipak, kako je vreme odmicalo, njihov stav se promenio, a kada su norveški ronioci 21. avgusta uspeli da otvore vazdušne komore Kurska, nisu pronašli preživele. 

U početku su pojedini visoki ruski zvaničnici tvrdili da je do nesreće došlo zbog sudara sa podmornicom NATO-a koja je špijunirala manevre. Ipak, do danas je ostalo nerazjašnjeno šta se u stvari desilo na ovoj podmornici i sve se svodi na spekulacije. 

Najverovatnije objašnjenje je da je došlo do eksplozije neispravnog torpeda na Kursku, ovo je dalje pokrenulo lančanu reakciju i eksplozije ostalih torpeda koji su se nalazili na njemu. 

2. Komsomolec K-278, 1989. godine

Tragedija ove podmornice predstavlja najveću podmorničarsku tragediju posle potonuća nuklearne podmornice Kursk. Podmornica Projekt 685 – klasa Plavnik (Mike) „Komsomolec“ K-728 pripadala je trećoj generaciji napadnih nuklearnih podmornica koja svoj nastanak duguje iskustvima stečenim razvojem i upotrebom nuklearnih podmornica klase Lira (po NATO nomeklaturi Alfa).

Komsomolec čija težina je dostizala  8.000 tona bila je jedna od najučinkovitijih podmornica ikada napravljenih – imala je radnu dubinu veću od 950 m i dva reaktora snage 31.618 kW koji su joj omogućavali da razviije podvodnu brzinu od 30 čvorova (oko 56,6 kilometara na sat).

Potonula je 7. aprila 1989. godine, nakon što je tokom vežbe na brodu izbio požar. Vatra je pokrenula niz događaja koji su na kraju doveli do njenog potonuća, a kao i u prethodnom primeru niko na površini satima nije sumnjao da 69 članova posade prolazi kroz dramu. Preminula su 42 čoveka, ali samo četiri osobe su umrle od direktnih posledica požara – ostali su umrli od izloženosti. 

U međuvremenu, Komsomolecov nuklearni reaktor i njegove dve nuklearne bojeve glave i dalje se nalaze na dnu Barencovog mora.

3. USS Skorpion (SSN-589), 1968. godine

Kao dve najveće vojne sile tog doba, Sovijetski Savez i Sjedinjene Države su tokom Hladnog rata vodile brojne trke u razvijanju naoružanja i specijalnih programa. Stoga ne čudi da su i Sjedinjene Države gradile podmornice i pokušavale da naprave najmodernije sisteme za podvodno praćenje, a neke od njih su i izgubili sa svojih radara.

Najpozantiji primer je nestanak napadne podmornice Skorpiona – klase Skipdžak, na 650 km od Azorskih ostrva dok je u njemu boravilo 99 mornara tog 22. maja 1968. godine. Kada se i 5 dana nakon toga, podmornica nije vratila u luku, američka mornarica je krenula u potragu za njim. Bilo je potrebno nekoliko meseci da istraživački brod Ratne mornarice Mizar locira njegove ostatke. 

U narednim godinama je sprovedeno nekoliko istraživanja po pitanju toga šta je dovelo do Skorpionovog potonuća, a američke vlasti nikada nisu dale konkretan odgovor. Pretpostavke su da je do tragedije došlo nakon nenamernog aktiviranja baterije torpeda Mark 37 ili eksplozija torpeda.

Interesantno je d aje te godine došlo do još tri misteriozna nestanka podmornica: izraelske INS Dakar, francuske Minerve i sovjetske K-129.

4. USS Trešer (SSN-593), 1963. godine

USS Trešer je bila vodeća podmornica svoje klase na nuklearni pogon kada su Sjedninjene Države u pitanju, stvorene da pronalazi i uništava sovijetske podmornice. Imala je najnapredniji sistem naoružanja i nanjoviju vrstu protivpodmorničke rakete tipa SUBOC – u tom trenutku – kao i sonare koji su imali neverovatan domet detekcije plovila. 

Prateći svoju ustaljenu rutinu, podmornica Trešer je 10. aprila 1963. godine zaronila i započela sa probama dok je u njoj boravilo 129 mornara. Međutim, spasilački brod Skilark sa kojim je posada bila na vezi je u jednom trenutku primio uznemirujuću poruku „900“. Za svega par sati, 15 mornaričkih brodova je uključeno u potragu. Ali biće potrebno još dva meseca da se olupina otkrije na morskom dnu u blizini obala Kejp Koda, kod Masečusetsa. 

Bila je to prva katastrofa nuklearne podmornice i do danas ima najveći broj žrtava. Za razliku od Skorpiona, američka mornarica je obavestila javnost šta je bio uzrok nesreće podmornice Trešer – loša kontrola kvaliteta.

Mornarički istražni sud je utvrdio da je nesreću verovatno uzrokovao kvar na cevima – kako je strojarnica podmornice bila poplavljena zaključak je bio da je sprej slane vode zatvorio nuklearni reaktor. Nakon toga, posada nije mogla da pristupi opremi potrebnoj da se zaustavi poplava.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.