Odavno mislim da je Bil Gejts jedna od najvećih ličnosti našeg doba.

Nisam se nikad mnogo bavio Majkrosoftom, niti su me fascinirale te liste najbogatijih ljudi, tako da nisam ni znao do kraja da objasnim taj svoj stav, osim što poslednjih godina uglavnom ne preskačem knjige koje on preporuči.

I onda sam pre nekoliko dana odgledao dokumentarac na Netfliksu „Unutar Bilovog mozga“, i shvatio da sam sve vreme bio u pravu.

Nije me zanimao preterano sukob sa Netskejpom, niti kvalitet dokumentarca sa dosta rupa.

Zanimao me je Gejts.

I to da sam konačno o ovom introvertnom tipu koji se ne pojavljuje u medijima poput Džobsa shvatio ono što sam sve vreme i znao: da je genije.

Neko ko je već u šestom razredu pobedio na takmičenju za šesti, sedmi, osmi i deveti razred! U celoj Americi.

Neko ko je napravio optimizaciju za časove u svojoj školi. Neko ko je Polu Alenu kada je imao 14 godina rekao da će se vratiti, ali da od sada on mora da bude glavni. Neko ko će kasnije napustiti Harvard, jer je znao da ako sad zakasni – zakasnio je zauvek.

Neko ko će znati napamet tablice kola svih svojih zaposlenih.

Jednostavno, kao u mom omiljenom stripu Druna, to je jedan mozak koji povezuje stvari, iako vi toga niste svesni.

To jeste čovek koji nas je sve uveo u informatičku revoluciju. To jeste čovek koji je najbogatiji u istoriji, a koji svake nedelje ide u svoju vikendicu manju od svake na Divčibarama, kako bi čitao knjige i praznio svoj mali frižider pun koka-kole lajt.

Nešto što može da živi svaki Srbin danas.

Na pitanje kako bi opisala njegov mozak, njegova supruga kroz smeh odgovara: „Haos.“ Ali haos u kojem se nešto uvek stvara. Dok Gejts na pitanje u čemu je najbolji odgovara: „U optimizaciji.“

I zaista, kad upoznate čoveka koji želi da spase svet ili promeni civilizaciju, odmah znate da je ili na nivou misice, ili je lud.

Problem sa Gejtsom je što sve što zamisli sprovede u delo.

Bio to softver koji će nam skratiti 20 godina informatičke revolucije ili WC šolja koja će spasti milione dece da ne umiru od dijareje u Africi.

Upravo Gejts pronalazi način kako da iskoreni dečju paralizu, ali i otkriva da je prisutna još samo u mestima gde se spajaju sela u Nigeriji pošto doktori iz različitih sela misle da su oni drugi završili vakcinaciju.

Na kraju, veliko olakšanje – odlučio je da se posveti klimatskim promenama.

I vi odmah znate da to neće biti snovi o veštačkoj fotosintezi, niti nerealno skupi projekti vetroparkova.

On brzo shvata da nuklearna energija koja može da nas uništi, može i da nas spase. Kao i da većina nuklearki koristi tehnologiju iz 1950-ih.

On pravi novi model koji ne ostavlja otpad, koji ga koristi za novu energiju, koji ne može da se pretvori u nuklearno oružje, niti da doživi bilo kakvu havariju, pošto su pronašli zamenu za vodu i hlađenje.

Kineski predsednik potpisao je ugovor sa Gejtsom oko novih nuklearki, koje su zaustavile sankcije Donalda Trampa. Ali proći će i to…

Ako bih nekome poverio rešavanje klimatskih promena, to je Bil Gejts, ako bih za nekoga voleo da se uključi u nalaženje leka za rak, to je opet Gejts.

Čovek kome je i Voren Bafet odlučio da pokloni polovinu svoje imovine.

I tako sam ja podsvesno sve ovo vreme osećao bitnost te generacije rođene desetak godina posle Drugog svetskog rata, neopterećene masovnim pokoljima i zloupotrebom tehnologije.

Simbol te generacije svakako je bio Gejts, kao neko za koga moram da objasnim mojoj ćerki – koja mene smatra generacijom dinosaura, rođenom pre mobilnih telefona i brzog interneta (što i dalje ne može da shvati) – da je upravo ta generacija i ostavila njoj mobilne telefone, internet, i svet u kojem je Gejts najbogatiji čovek, a ne neko čiji je deda opljačkao državne fondove ili pobio čitave narode.

Posle stare Grčke ne dolazi odmah renesansa… I tek ćemo videti šta će da smisli ta nova generacija…

Baš kao što je naša devedesetih sa Miloševićem propustila informatičku revoluciju, što ima veće posledice od svih ratova i nesreća koje su nas tada zadesile. Mi zato nemamo stare ljude na ulici i na poslovima. To su gubitnici tranzicije koji i nisu mogli drugačije da prođu ukoliko nisu savladali smartfon.

Umesto Bilovog mozga mi smo ostali zarobljeni u Miloševićevom.

I zato će, realno, ovo društvo moći da se podigne tek kad dođe ta Gejtsova generacija koja se neće sećati devedesetih.

C:\> del

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.