Krivica je komplikovan element u jednačini roditelj–dete; mi se osećamo krivim, oni osećaju krivicu, mi učinimo da se osećaju krivim i onda se mi osećamo krivim zbog toga. Ali neke vrste krivice su zdrav deo dečjeg razvoja.

Dr Tina Malti, profesorka psihologije na Univerzitetu Toronto, koja je proučavala razvoj krivice kod dece, smatra da je krivica emocija slična empatiji.

„Moralna krivica je zdrava i dobra za razvoj“, rekla je Maltijeva. „Ona pomaže detetu da se suzdrži od agresivnog i antidruštvenog ponašanja.“

Dete koje rasplače drugo možda će imati empatičnu reakciju, navodi, i osetiće se loše jer je drugo dete tužno. Ili će osetiti krivicu jer je prekršilo svoje standarde ispravnog i pogrešnog. „Te dve reakcije mogu se pojaviti odvojeno ili zajedno“, dodala je ona.

Profesorka Malti tvrdi da postoji razvojni put krivice; veoma mala deca plaču kada polome igračku, ali tek sa šest godina deca mogu da sagledaju stvari iz perspektive druge osobe i osete kompleksniju emociju krivice. Do tada, navodi ona, većina dece krivicu oseća kao reakciju na nepravdu i to im pomaže da budu ljubazni sa drugima. „Postoji mnogo dokaza da zdrava krivica pomaže društvene veštine deteta“, navela je ona.

Krivica je deo normalnog razvoja deteta i ne želimo da nam deca odrastu bez nje, ali istovremeno brinemo da će možda biti preoštra prema sebi ili da će se osećati odgovorna za stvari koje su van njihove kontrole (klasičan primer je dete koje sebe krivi za svađu roditelja).

Dr Helen Iger, predsedavajuća odeljenja za dečju i adolescentsku psihijatriju njujorškog univerziteta Langon, kaže da je kod male dece krivica često kombinovana sa maštom i osećajem sopstvene moći kada misle da su ona odgovorna za zdravlje brata ili sestre. Kako dete raste, ta vrsta brige može da bude povezana sa anksioznošću, naročito sa generalizovanim anksioznim poremećajem kada su deca gotovo uvek hiperosetljiva na pretnje a istovremeno se osećaju odgovornom, objasnila je ona.

Mala deca koja pate od anksioznosti imaju više šansi da razviju simptome depresije i krivice koja je ključni simptom depresije, dodala je Igerova.

I kako sada roditelji da pomažu u razvoju svesti i moralnih osećanja a da istovremeno izbegnu opterećivanje deteta mračnim osećanjima? Krivica, kada je konstruktivna, daje detetu odgovarajući osećaj moći, realističnu odlučnost da stvari ubuduće drugačije radi. Fokusirajte se na određenu akciju a ne na detetovu ličnost; poruka treba da bude da je sve u redu sa detetom ali da je izabralo da uradi nešto pogrešno.

„Tipično dete se zaista oseti loše kada uradi nešto što povredi drugu osobu ili kada uradi nešto loše“, kaže dr Helen Iger. „Poenta nije da nateramo osobu da oseća krivicu“, naglašava ona. Važan razvojni korak je „njihova sposobnost da znaju šta je dobro a šta loše, da se ponašaju na pravi način i da, kada to ne urade, to isprave iskrenošću“.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.