Pričali smo ona i ja često o tim rastancima. Ne o našim rastancima. Ne ni o rastancimadvoje ljudi, ili sa firmom. Pričali smo o rastancima sa praznicima. Sa godišnjim odmorima.

Pričala mi je o jelcikoju je gledala s prozora kao mala devojčica negde s početka januara. O novogodišnjoj jelcikoja je bila u kontejneru i čekala da uđe u utrobu komunalnog kamiona u kojem će je spaliti. Kakav tužan kraj za novogodišnju lepoticu koju su svukli s početka januara, skinuli sa nje sve ukrase i poslali je na đubrište.

Onda sam joj ja pričao o svojim traumama s krajevima praznika iz dalekog detinjstva. O praznicima u socijalizmu. Uvek je bila istaknuta SFRJ zastava tokom praznovanja. I onda, kada bi bilo gotovo s praznicima, skidali bi tu SFRJ zastavu sa petokrakom, što je značilo da se nastavljaju škola, posao, sve ono što nas je oduvek smaralo, a što se moralo.

Obožavam praznike. Obožavam godišnje odmore, ali se depresivan vraćam s njih. I sve više obožavam praznike i godišnje odmore i sve se depresivniji vraćam s njih. Trudio sam se da ovaj novogodišnji odmor provedem u potpunom rastanku sa stvarima koje me prate tokom poslovnog dela godine. Naravno, gledao sam Četiri skakaonice. Gledao sam čak i ono brzo skijanje, reklame Helvetia na pumpanim jaknama takmičara. Sve sam to gledao a da zapravo i nisam bio redovan pred ekranom. Ali ekran je stalno isporučivao Garmiš i ostale snežne lokacije. Priznajem ovde da prvi put nisam odgledao ni sekund Premijer lige tokom Boxing day ciklusa. Zato što me to podseća na svakodnevicu, na rutinu koju donosi posao i na dane koji nisu neradni. Priče o rezultatima, šansama, ko će uzeti FA kup, Premijer ligu itd. Sada me prvi put to nije zanimalo u novogodišnjem brejku. Divim se toj engleskoj tradiciji, ali me podseća na rutinu od koje bežim tokom ferija.

Nisam želeo ni da gledam TV serije tokom odmora jer ihgutam tokom poslovnog dela godine. Čitao sam. Kao na onim davnim raspustima kada sam u hladovini socijalističkih solitera uranjao u stripove, sada sam u zgradi socijalističke arhitekture u novogodišnjoj scenografiji dnevne sobe gutao romane. Sa ekrana je dolazio poredak skakačkogdana, priče o laki luzerima, vetru koji može omesti skakače. Morala je sa televizora ići ta scenografija Četiri skakaonice koja će nestati kada se završe novogodišnji praznici i neke od preminulih novogodišnjih jelki skončaju u kontejnerima. To će značiti da je kraj praznika, a ovih državnih zastava sada ima više nego u socijalizmu i one više ne znače ni da je odmor počeo, a ni da je završen.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.