U 78. godini života, preminuo je Franc Bekenbauer. Jedan od najelegantnijih i najboljih fudbalera koje je svet ikada video.

Isti onaj svet koji je u dva navrata pokorio. Prvo kao igrač, kapiten Zapadne Nemačke na Mundijalu 1974. godine, potom i kao trener svoje zemlje 1990. u Italiji, protiv selekcije Argentine.

Lotar Mateus, čovek koji je bio kapiten Bekenbauerove Nemačke koja se te 1990. popela na krov sveta, možda i najbolje objašnjava kolika je zaista bila Bekenbauerova fudbalska veličina.

„Njegova smrt nije samo ogroman gubitak za Nemačku, već za čitav fudbal“, rekao je Mateus za nemački list Bild. „Njegova veličina ne može se meriti samo onime što je ostvario kao igrač i trener, jer je on bio jedan od najvećih i van terena. Svi koji su ga poznavali znaju koliko je velikodušna osoba Franc bio. Danas nas je napustio prijatelj, i nedostajaće mi. Nedostajaće svima nama.“

Popularni „Kajzer“ (što u prevodu sa nemačkog znači car), piše britanski Gardijan, bio je istovremeno toliko „dominantan i elegantan“, da je postao najvažnija figura u istoriji ne samo istorije Bajerna iz Minhena (iako je odrastao kao navijač njegovog najzakletijeg gradskog rivala – Minhena 1860), već i jedna od najvažnijih figura u istoriji evropskog i svetskog fudbala.

Pored dva trofeja sa svetskih prvenstava, u vitrini slavnog Bekenbauera nalaze se još i četiri trofeja Bundeslige, isto toliko nemačkih kupova, ali i tri titule šampiona Evrope, Kup pobednika kupova i Interkontinentalni kup, dve Zlatne lopte. Pored Bajerna iz Minhena u kom je proveo najplodonosniji deo svoje karijere i za kojeg ga vežu najveći uspesi, Franc Bekenbauer nosio je i dresove Njujork Kosmosa i SV Hamburga, sa kojim je takođe uspeo da postane prvak Nemačke.

Odmah po završetku igračke karijere u Severnoj Americi imenovan je za selektora Zapadne Nemačke, a za poraz u finalu Svetskog prvenstva u Meksiku 1986. Argentini se „osvetio“ ekspresno, već na narednom Mundijalu koji je održan 1990, u njegovoj zemlji.

Nakon epizode sa selekcijom Nemačke, svoju trenersku karijeru nastavio je u Olimpiku iz Marseja a potom i u minhenskom Bajernu, s kojim je osvojio nemačko prvenstvo i dva Kupa UEFA.

Sve ono što je „Kajzer“ uspeo da učini tokom igračke i trenerske karijere pomalo je ukaljano optužbama za korupciju u vezi sa Mundijalom koji je 2006. održan u Nemačkoj, ali je suđenje protiv njega završeno 2020. godine, bez donete presude.

Od legendarnog Kajzera oprašta se čitava fudbalska javnost, a jedan od prvih bio je bivši engelski fudbaler Gari Linaker.

„Veoma mi je žao što je Franc Bekenbauer preminuo“, napisao je on na svom X nalogu. „Jedan od apsolutnih velikana naše igre. Kajzer je bio fudbaler koji je plenio svojom gracioznošću i šarmom“.

Preko svog X naloga od Bekenbauera se oprostio i Sir Keni Dagliš, proslavljeni fudbaler Liverpula i Seltika.

„Ispunjava me ogromna tuga zbog smrti Franca Bekenbauera, istinska ikona ove igre“, napisao je on.

Od legendarnog Bekenbauera oprostio se i jedan od najvećih rivala Bajerna iz Minhena – Borusija Dortmund, uz poruku da će „jedan od najvećih nemačkih fudbalera zauvek ostati upamćen“.

Selektor reprezentacije Nemačke Julijan Nagelsman od Kajzera se oprostio rečima da je Franc Bekenbauer bio najbolji fudbaler u istoriji Nemačke.

„Za mene, Franc Bekenbauer bio je najbolji fudbaler u istoriji Nemačke. Njegova interpretacija uloge libera promenila je fudbal, ta uloga i prijateljstvo sa loptom učinili su ga slobodnim čovekom. Franc Bekenbauer umeo je da lebdi po travnjaku, kao fudbaler, a kasnije i kao trener bio je uzvišen, bio je iznad stvari“, rekao je Nagelsman, a preneo BBC.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.