Ako ne možeš da pobediš najboljeg košarkaša sveta, ti ga onda izudaraj.

Tom su se idejom sinoć vodili košarkaši (o, gle čuda) Detroit Pistonsa, ali im ni to na kraju nije pomoglo.

Na oko minut pre kraja prvog poluvremena, Marvin Begli III i Ajzea Stjuart udvojili su Nikolu Jokića (pre toga je i Begli rukama odbio Jokićev roling), da bi ga, baš kada je krenuo da asistira nekom od svojih saigrača, propisno izmlatili po rukama i loptu poslali u aut. Obojica. Istovremeno. Bilo je toliko očigledno da bi i slep čovek dunuo u pištaljku.

Ali sudija Tre Medoks nije.

Nekoliko sekundi Nikola Jokić je samo piljio u njega, skamenjen od neverice, jer to nije bio prvi put te večeri da je njegova ekipa oštećena za čist faul. A potom je eksplodirao, onako kako samo on ume. Stuštio se na Trea, izgalamio, izvadio gumu za zube da ovom slučajno ne promakne neka reč nezgrapnog, somborskog engleskog, a potom zaradio drugu tehničku i otišao put svlačionice. Malo pre Jokića je zbog dve tehničke isključen i Majkl Meloun, pa je Denver čitavo drugo poluvreme odigrao bez trenera i ključnog igrača. Sreća u nesreći bilo je to što su igrali protiv ekipe koja je prikucana za dno Istoka (a koja je verovatno i najslabija ekipa u čitavom NBA-u), pa su i solidne partije Redžija Džeksona, KCP-a i Portera bile dovoljne za 10. pobedu Nagetsa (ukupan skor 10-4).

Scene poput one sinoćne iz Little Caesars Arene nisu nešto što vidimo prvi put, a sudeći po formi s kojom je Jokić ušao u novu sezonu, neće biti ni poslednji – nema sumnje da će se do kraja takmičarske godine naći još neko ko će, u nemogućnosti da pronađe bolje rešenje, faulovima, lošim suđenjem ili udarcima ispod pojasa pokušati da ga zaustavi. Jer, otprilike, samo tako i mogu.

Od dosad odigranih 14 utakmica, Nikola Jokić je na čak 10 bio najefikasniji pojedinac (u tome nije uspeo samo protiv Dončićevog Dalasa, Klipersa i te večeri izuzetno raspoloženog srpskog zeta Pola Džordža, Klivlenda i sada Pistonsa), zabeleživši u proseku 27.4 poena, 13.1 skokova i 8.7 asistencija po meču. Igrao se s protivničkim “superstarovima” kao s igračkama, odbacujući ih i tražeći nove u svakom narednom kolu, poput džinovskog razmaženog deteta kom svaka brzo dosadi. Fasovali su tako redom Entoni Dejvis i Lebron Džejms (trenutak kada na samom početku utakmice prve runde Nikola Jokić nakon ofanzivnog skoka ispravlja svoj promašaj, i to sve pored pomenutog i nemoćnog Lejkersovog dvojca možda i najbolje oslikava tu totalnu superiornost), kompletan tim OKC-a, Nikola Vučević i DeRozan, Zajon i Valenčiunas, Kari i Klej i ko sve još ne, pa se zahvaljujući Jokićevim maestralnim partijama Nagetsi trenutno nalaze na deobi drugog mesta s Oklahomom. Iako je još uvek prerano govoriti o tome, zaista deluje da će ekipa iz Kolorada, ostane li Jokić pri ovakvoj igri i u nastavku sezone, ponovo biti jedan od najozbiljnijih pretendenata na šampionsku titulu.

O Jokićevoj dominaciji i uticaju na Denverovu igru, pored toga što će ponovo biti jedan od kandidata za MVP-a, možda najbolje govori podatak da su Nagetsi kada je on na parketu bolji za 30.2 poena na svakih 100 poseda nego kada je van njega. Uz sve to ne sme se zaboraviti ni činjenica da je Džamal Marej zbog povrede mišića propustio poslednjih sedam utakmica, te da će njegovim povratkom i Jokić i Denver postati još ubojitiji i opasniji.

Na oko minut pre kraja prvog poluvremena, Marvin Begli III i Ajzea Stjuart udvojili su Nikolu Jokića (pre toga je i Begli rukama odbio Jokićev roling), da bi ga, baš kada je krenuo da asistira nekom od svojih saigrača, propisno izmlatili po rukama i loptu poslali u aut.

U ovom trenutku na planeti zasigurno ne postoji svestraniji igrač od Nikole Jokića, niti košarkaš koji s takvom lakoćom (za svoju visinu i prirodu pozicije) beleži tako visoke brojke u svim statističkim kolonama, koji ima toliko nestvaran pregled igre i u čijem slučaju ona otrcana floskula “taj ti je uvek za jedan korak ispred u odnosu na druge” više i ne zvuči toliko otrcano. Ukoliko bismo posmatrali one tri klasične kolone (poeni, asistencije i skokovi), u NBA-u trenutno osim Nikole Jokića ne postoji nijedan igrač koji se istovremeno nalazi u vrhu barem dve (prvi u skokovima, četvrti u asistencijama).

Međutim, da bi se u potpunosti razumela Jokićeva dominacija ligom, statistika nije dovoljna. Potrebno je obratiti pažnju i na one stvari koje u nju ne ulaze, kao što su kretanje na terenu, čitanje protivničkog napada ili odbrane, uticaj na ekipu, samo anticipiranje igre. A u svemu tome Nikola Jokić toliko je neprikosnoven da bi mu i pet statističkih kolona bilo malo.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.