Luka Dončić je tema dana. Svakoga dana. Od tramvaja i slučajnih prolaznika, preko novinara i analitičara, do njegovih kolega, saigrača i rivala. I svako ima neko svoje smatranje. Dok jedni pričaju o njegovom napadačkom kontinuitetu, drugi se pitaju zašto Finiks i Sakramento nisu pametnije birali na draftu, a treći govore o njegovoj mladosti i mentalitetu. A Luka? On samo igra košarku, pogađa lude šuteve i ne mari za teorije. Put kojim je prošao nije onaj kojim se ređe ide, već onaj koji je svima nepoznat.

Nikada niko nije uradio stvari koje Dončić radi i upravo to je izvorište svih priča.

Sedamdesete su tek počele kada je bračni par Dončić napustio Kosovo i Metohiju i otišao u Sloveniju, u potrazi za poslom i lagodnijim životom. Tamo su, u Šempeteru pri Gorici, 1975. godine dobili sina, Sašu…

Nedeljnik je razgovarao sa poznavaocima, prijateljima, sa ljudima bliskim porodici Dončić u pokušaju da sastavi mozaik i ponudi odgovor na pitanje kako su to ovi prostori dali još jednog košarkaša o kojem se priča tamo gde je najvažnije



Ceo tekst objavljen je u novom Nedeljniku, koji je na svim kioscima od četvrtka, 28. novembra.

Digitalno izdanje dostupno je na Novinarnici

Naslovna strana novog broja Nedeljnika, koji je na svim kioscima od četvrtka, 28. novembra



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.