Šestnaest meseci nakon hapšenja, Mikail Sakašvili izgubio je više od 40 kilograma i po svojoj bolničkoj sobi u zatvoru mora da se kreće uz pomoć hodalice. Bivši gruzijski predsednik štrajkovao je glađu, što objašnjava gubitak kilograma i izmorenost. Ali ne objašnjava tragove arsena, žive i drugih toksina nađenih u njegovoj kosi i na noktima. Ne objašnjava ni batine, koje je opisivao svom advokatu. I ne objašnjava kontinuirani bol u levom ramenu, vratu i u kičmi.

Niti može bilo šta drugo osim zlobe — organizovane, službene zlobe koju sponzoriše država — da objasni zašto je Sakašvili na čudnom medicinskom režimu koji obuhvata korišćenje 14 različitih lekova, od koji neki izazivaju zavisnost, a neki čak nisu ni odbreni za prodaju u SAD. Ili zašto ima osrednje oštećenje mozga. Ili zašto ima napade.

Giorgi Badrize, bivši gruzijski ambasador koji je u stalnom kontaktu sa Sakašvilijevom porodicom, rekao je da “ništa iz izveštaja nije preuveličano” i da je „stanje zaista loše“.

Kako je napisao The Atlantic, sa slabljenjem zdravlja Mikaila Sakašvilija, slabe i izgledi za demokratsku Gruziju.

Gruzija je bivša sovjetska republika, a sve što se dešava Sakašviliju, stari je, dobro poznati sovjetski obrazac.

Spora zatvorska smrt je bila specijalnost kod Sovjeta: ne ubistvo, ne atentat, samo dobro nadgledana, oprezno kontrolisana, duga procedura nestajanja. Većina ljudi koja je umrla u sovjetskom zatvoru nije ubijena – ti su ljudi bili izgladnjivani dok srce ne prestane da im kuca. U Putinovoj Rusiji, mučenje i lišavanje medicinske pomoći ubilo je Sergeja Magnitskog, advokata koji je otkrio korupciju u najvišem vrhu ruskog režima.

Izolacija, izostavljanje obroka i druge kazne se sada upotrebljavaju protiv Alekseja Navaljnog i drugih političkih zatvorenika.

Ponovno usvajanje ove stare sovjetske prakse u Gruziji, zemlji koja teži, ili je težila da bude deo Evropske Unije i NATO alijanse, predstavlja povratak na staro sovjetsko carstvo. Odluka da se ovakvo mučenje izvrši na Sakašviliju donosi posebnu simboliku i težinu.

Kao predsednik od 2004. do 2013, značajan je po okretanju zemlje, koja se inače graniči sa Rusijom, Turskom, Jermenijom i Azerbejdzanu, ka Zapadnoj liberalnoj demokratiji. Za vreme svog političkog delovanja uspeo je da slomi moć sovejtske mafije, borio se protiv korupcije, borio se protiv ruske invazije i obnovio ekonomiju. Putin je mrzeo i njega i njegov politički program, do te mere da je jednom prilikom izjavio da Sakašvilija treba „obesiti za m.da“. Nije ga podnosio iz istih razloga, kao što sad ne podnosi ukrajinskog predsednika Zelenskog: jer se vodio liberalnom demokratijom, pričao o evropskoj, zapadnoj budućnosti njegove zemlje i zato što je odbio Putinovu klepokratiju i njegovu nelebirealnu ideologiju.

Sakašvili je, istina, razbesneo i mnoge Gruzijce. Stekao je neprijatelje, ne samo mafijaše čije je karijere uništio, već i među gruzijskim liberalima i demokratama. I sam je nekoliko puta presekao ivice zakonitosti. Ima dosta ekstravagantnih priča o njemu, u kojima se priča o noćim klubovima u Minhenu, vožnjama panoramom i brzim noćnim vožnjama po Tbilisiju.

Njegov život, ipak, daleko je od crno-bele moralne priče.

Kada je izgubio izbore povukao se, što nije bilo uobičajeno ponašanje u bivšem sovjetskom svetu. Napustio je Gruziju 2013. godine i proveo nekoliko godina u Ukrajini – pošto je tamo studirao, zna da priča ukrajinski – i uživao u onome što se jedino može nazvati kao guverner regije Odesa. Dobio je ukrajinsko državljanstvo, onda su mu ga oduzeli, pa ponovo vratili. U Gruziju se vratio u oktobru 2021. nadajući se novom pokretanju svoje političke karijere.

Ovo je, kako veruju njegove pristalice, glavni razlog zašto je uhapšen, a njegov advokat obašnjava kao izmišljene optužbe, bazirane na istraživanju vođenom pre nekoliko godina u njegovom odsudtvu. Takođe misle da je ovo razlog za njegovo mučenje i „dozirano trovanje“, jer bi izazavio dosta problema za njih da je slobodan, navode Sakašvilijeve pristalice.

Njegov advokat i njegova porodica traže od vlade da ga oslobode na humanim osnovama i traže transport u bolnicu u Evropu ili SAD. U suprotnom će umreti u zatvoru. Ali to je možda ono što Kremlj i saradnici i priželjkuju. Ako čovek koji simbolizuje težnje Gruzije da postane deo liberalnog i demokratskog svet umre, onda će i njegove ideje umreti sa njim.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.