Za pandemiju se znalo bar od 2002. Nismo znali koje godine će se pandemija desiti, ali se sumnjalo na virus iz korona ili influenca porodice, te da će se najverovatnije proširiti po svetu iz jugoistočne Azije. Svetska zdravstvena organizacija (SZO), mnoge druge ekspertske organizacije kao i Bil Gejts, koji je posvećeni zagovornik dobre pripreme za epidemiju, propovedali su važnost pripreme i upozoravali na posledice koje pandemija može ostaviti po društvo, ekonomiju i zdravstvene sisteme. Od 2015, na Jutjubu je dostupna TED prezentacija Gejtsa koji upozorava političare sveta da rešenje problema nije trka u naoružanju, već trka za bolje zdravstvene sisteme, prilagođene izazovima današnjeg vremena, uključujući pandemijsku pretnju. Nisu ga slušali političari, ali jesu teoretičari zavere.

I onda se desilo.

Šta radimo mi

Šaljemo žene u šoping u Italiju. Televizijske stanice se utrkuju pitajući građane šta misle o poreklu i mutaciji virusa, kako porede ovu bolest sa gripom i koje su šanse virusa u susretu sa prosečnim Srbinom. I onda obrt.

Vanredno stanje, od ljudi se traži hitna i drastična promena ponašanja, a ne daje se jasno obrazloženje, razlog, okvir i model novog ponašanja. Oni koji funkcijom nose najveću odgovornost, apeluju na građane da budu odgovorni? Ljudi iz zdravstvenog sistema upozoravaju građane da moraju da zaštite zdravstveni sistem. Kao kad bi ministar vojni slao građane na front – da bi zaštitili vojsku.

Apsolutno verujem u stručnost dr Kona, profesorke Kisić Tepavčević i profesora Petrovića iz Novog Sada. Ti ljudi su pre samo godinu dana, uspešnije nego većina zahvaćenih evropskih zemalja, savladali epidemiju malih boginja. Profesor Nestorović je tada bio njihov vodeći oponent. I sada je.

Epidemija se stavlja pod kontrolu jednostavnim merama prevencije, preciznije, odgovornom reakcijom ogromne većine građana Srbije na izazov pandemije. Virus razotkriva slabe tačke zdravstvenog sektora, ali i ukazuje na pravce kojima treba delovati.

Čim se „virus“ povuče, neophodno je da se uradi pedantna i tačna evaluacija svih preduzetih mera i izvuku pouke za sledeću priliku, koja nam se – da zlo ne čuje – može pružiti već krajem jeseni. Virus je već iznenadio ceo svet, može to uvek da ponovi. 

Dakle, treba nam plan.

Nove mere

Evo elemenata plana, prema preporukama SZO, adaptiranih za naše uslove. Mere nisu sveobuhvatne, potrebno je da budu razmotrene i usaglašene od naših stručnjaka iz vodećih institucija, uz tehničku podršku SZO i civilnog sektora kroz transparentan i efikasan proces.

1. Uspostavljanje procedura „prvog kontakta potencijalno zaraženog“ sa zdravstvenim radnikom/ustanovom (telefonski, onlajn, fizički), kao i procedura za prijem, pregled i zbrinjavanje potencijalno zaraženih pacijenata. Informisanje građana šta i kako raditi,  koja su im prava i obaveze. 

2. Održavanje nesmetanog pristupa zdravstvenim ustanovama svim ostalim, nezaraženim pacijentima radi nastavka lečenja ili npr. obavljanje vakcinacije koja ne sme da se prekine u pandemijskom periodu. Taj prekid nas može skupo koštati.

3. Širenje mreže „intenzivne nege“, koja uključuje transport, tehnologiju, a pre svega, kadar obučen za pružanje pune podrške životno ugroženim pacijentima. 

4. Način i uslovi za organizovanje smeštaja i nege lakših slučajeva bolesti, u/ili bliže mestu stanovanja.   

5. Uvođenje novih načina i tehnologija za testiranje pacijenata i diseminaciju rezultata, uspostavljanje lanca verifikovanih laboratorija uz pomoć i integraciju privatnog sektora.

6. Uspostavljanje akreditovanih treninga i programa reedukacije zdravstvenog kadra sa biroa i priprema plana za njihovo brzo raspoređivanje u zdravstvene i druge ustanove.

7. Usvajanje procedura, obezbeđivanje zaštitne opreme (4 različita nivoa zaštite, prema uputstvima SZO) i nadzora nad sprovođenjem mera zaštite zdravstvenog kadra, ostalog osoblja i pacijenata od infekcije (ne samo za vreme pandemije).

8. Uspostavljanje sistema upravljanja otpadom i infektivnim materijalom (od maski i rukavica koje svi koriste, do zaštitnog materijala korišćenog u laboratorijama ili intenzivnoj nezi). 

9. Uspostavljanje mera za obezbeđivanje zaštite zdravlja, zdravstvenog osoblja u direktnom kontaktu sa zarazom, uključujući mentalno zdravlje.

10. Plan i mehanizam za urgentnu nabavku neophodnih tehnologija, lekova i vakcina za slučaj pandemije. Uspostavljanje nezavisnog logističkog kapaciteta za urgentnu distribuciju sredstava – da ne moraju visoki državni funkcioneri da istovaruju kamione. 

11. Budžet po svim fazama odbrane od pandemije (uključujući za prekovremeni rad osoblja), kao i određivanje procedura za nesmetanu i brzu raspodelu finasijskih sredstava.

12. Uklanjanje svih zakonskih, proceduralnih i fizičkih barijera zdravstvenim službama za sve zaražene osobe koji se nađu u Srbiji (neosigurani, građani drugih država, migranti, osobe na izdržavanju zatvorskih kazni).

13. Mere za koordinaciju i optimizaciju socijalne podrške obolelima i licima u izolaciji, te njihovim porodicama da bi se smanjilo finansijsko opterećenje porodica bolešću.

14. Definisanje uloga, izrada procedura za koordinaciju sa drugim sektorima (obrazovanje, IT, transport, finansije, vojska, bezbednost, nauka itd.).

15. Uspostavljanje kapaciteta zdravstvenog sektora za odnose sa medijima, te komunikaciju, koja uključuje informacije, mere i sredstva za promociju novih ponašanja (behaviour change), pogotovo rizičnih grupa, kao i osoba u izolaciji. Dati svima obrazloženje, razlog, okvir i model za ponašanje u vanrednoj situaciji. 

Time se smanjuje potreba za merama prinude, ali i potreba da ikoga molite i kumite. Bez adekvatnog pristupa javnosti, može izostati društvena podrška merama protiv pandemije, pa je stoga ovaj segment esencijalan, i u najmanju ruku podjednako važan kao borba koju herojski vode zdravstveni radnici za spas života i izlečenje obolelih.   

Preduslov za ovaj plan je da postoje jasne zakonske procedure za uvođenje vanredne situacije zbog ugrožavanja javnog/narodnog zdravlja, liderstvo Ministarstva zdravlja tokom krize, te jaki instituti i zavodi za javno zdravlje širom Srbije, sa Institutom „Batut“ na čelu, kao i puna i iskrena saradnja sa ostalim sektorima, civilnim društvom, medijima i svakim odraslim građaninom Srbije. Razume se, ovaj plan mora da dobije punu političku, zakonsku i finansijsku podršku. Šta drugo može biti veći prioritet od ovoga?

Virus ostavlja otvorena pitanja

Još ne znamo da li virus namerava da ostane duže ili da nas posećuje povremeno ili sezonski kao grip. Znamo više o ceni koju moramo platiti, mereno brojem izgubljenih života, brojem bolničkih dana, i prekovremenih sati udarničkog rada zdravstvenih radnika na prvoj liniji fronta. Zdravstveni sistemi pucaju tamo gde se mislilo da su najjači – pokazalo se da su VMA i novi KC Niš neupotrebljivi za ovu situaciju, da neoprostivo zapuštene infektivne klinike odjednom postaju perjanice, a ranije perjanice kao „Dedinje“ postaju žarišta infekcije. Nadati se da je nova zgrada KC Srbije projektovana kako treba.   

Došlo je vreme za otrežnjenje i u pogledu „Torlaka“, koji mora napraviti radikalan zaokret da bi održao svoju ulogu referentne ustanove. „Torlak“ je znatno precenio svoj kapacitet u testiranju i doprineo da se kreira usko grlo u kritičnom momentu borbe protiv virusa. „Torlak“ neće proizvesti vakcinu za koronavirus, ali će možda proizvesti vakcinu protiv sezonskog gripa za koju je dobio milionsku pomoć SZO. U naredna dva meseca znaćemo da li je ta investicija bila opravdana.

Ako ima pameti, iskoristićemo pandemiju da korenito reformišemo zdravstveni sistem i okrenemo se suštini koju su prepoznali i promovisali utemeljivači zdravstva Milan Jovanović Batut i Andrija Štampar. Treba nam javni sistem dostupan svima koji će rešavati ključne zdravstvene probleme, ali pre svega, biti fokusiran na prevenciju i očuvanje zdravlja.

Zidajući zgrade, zaboravili smo da je od ukupnog doprinosa zdravlju, samo 11% doprinos zdravstvenog sektora, dok genetika ima 22% učešća, okolina 11%, ekonomski status i društveni položaj 24%, a navike i ponašanja najveći doprinos, čak 36%. Pandemijski i postpandemijski period zahtevaće dalje promene u navikama, odnosima i svakodnevnom ponašanju, kod svih nas, uključujući zdravstvene radnike. Oni su i pre ovoga često preuzimali neopravdano visoke rizike po svoje zdravlje na radnom mestu.

*TEKST JE OBJAVLJEN U NEDELJNIKU OD 23. APRILA, DIGITALNO IZDANJED DOSTUPNO NA NSTORE.RS.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.