Kako se nedavno navršilo 100. godina od osnivanja prve Jugoslavije, Darko Hudelist je u tekstu o Mihailu Markoviću koji je objavljen u novom Nedeljniku, a povodom desete godišnjice od njegove smrti, za početak izneo kako je na Jugoslaviju gledao Mihailo Marković, kroz razgovore koje su njih dvojica vodili.

Hudelist navodi da je to bila jedna od glavnih tema razgovora od 25. januara 2007.

Marković mu je tada o Jugoslaviji rekao:

„Ja smatram da Jugoslavija nije uopšte imala šanse da postoji. Smatram da je od 1918. sve bilo pogrešno. Bolje bi bilo – za nas Srbe – da Jugoslavije nije bilo. Jednostavno se mora doći do tog zaključka, da je stvaranje Jugoslavije nesumnjivo bilo greška. Greška za koju su najkrivlji bili Aleksandar i Nikola Pašić.“

Na Hudelistovo pitanje u čemu se konkretno sastojala njihova „krivica“, sa navodnicima ili bez njih, Marković je politiku i ponašanje Aleksandra okarakterisao kao „grandomaniju“, a politiku tadašnjeg (u doba Prvoga svetskog rata) predsednika Vlade Srbije Nikole Pašića – kao „tvrdoglavu“ i „ciničku“.

Marković je Hudelistu tada rekao i da je Pašić rezonovao kako posle propasti Austrougarske teoretski imamo dve mogućnosti: „ili će Srbija i Hrvatska nastaviti kao dve odvojene države – ali u tom bismo slučaju imali vrlo neugodnu istoriju mnogih sukoba između Srba i Hrvata oko svih tih spornih teritorija – ili se ujedinjujemo u jednu državu u kojoj bi hegemoniju imala Srbija“.

Hudelist je citirao i Markovićeve reči kako Pašić za Jugoslaviju lično baš i nije suviše bio, ali je svejedno, već od proglašenja ratnih ciljeva Srbije, insistirao upravo na toj, jugoslovenskoj opciji…

Na Hudelistovo pitanje zašto je to tako, usledio je odgovor.

„Tu se Mihailo Marković malo zamislio i zastao, a onda nastavio – nabrojivši mi, taksativno, pet bitnih komparativnih prednosti Srbije (Srba) u odnosu na Hrvatsku (Hrvate), u Jugoslaviji; tada, 1918, po mišljenju ili viđenju predsjednika Vlade Srbije Nikole Pašića: ‘Prvo, brojčana većina: Srbi su u Jugoslaviji bili najveći, najbrojniji narod. Drugo, Pašić je smatrao da Srbija ima jaku vojsku. A Hrvatska je posle rata neće imati. Treće, Srbija ima monarhiju, Hrvatska je nema; znači, biće monarhija (Kraljevina SHS, odnosno Kraljevina Jugoslavija – prim. aut.). Četvrto, Srbija ima velike partije koje će na svim demokratskim izborima dobijati više nego što dobijaju hrvatske partije. I peto, Srbija ima velike saveznike na međunarodnom planu, a Hrvatska ih nema jer je Hrvatska bila u ratu zajedno sa Austrougarskom, sa Nemačkom, koje su propale i koje čak treba da plaćaju ratnu odštetu… E sad, Pašićeva je greška u svemu tome bila ta što nije procenio istorijske promene koje će nastati, jer se desilo ne mnogo vremena posle toga da su saveznici Srbije postali saveznici Hrvatske, da više nije bilo ni Kraljevine, da više nije bilo ni velikih građanskih partija, u koje se on uzdao, koje bi u jednom demokratskom poretku uvek dobijale izbore. Eto vidite kako je on računao: to svakako jeste bilo cinički! Ali mu vreme – promene koje su se u međuvremenu dogodile – nije dalo za pravo…'“, piše Hudelist.



CEO TEKST DARKA HUDELISTA O MIHAILU MARKOVIĆU POVODOM DESETE GODIŠNJICE OD NJEGOVE SMRTI, ČITAJTE U NOVOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 13. FEBRUARA.

DIGITALNO IZDANJE DOSTUPNO NA NOVINARNICA.NET



Komentara

  1. Vesna
    13. februara 2020. 09:16

    Zaboravili ste glavnu razliku i prednost: Hrvatska ima MORE i ravnice. Pozdrav iz Makedonije!

    1. TT
      13. februara 2020. 11:07

      Jesi uopste prcitala tekst? -.-

  2. Vuja
    14. februara 2020. 09:38

    "Мудри" Пашић и Александар Уништитељ

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.