“Neću u Hrvatsku na more, hoću u Hrvatsku da radim”: Priča o stranim radnicima na Balkanu

0
EPA-EFE/FILIP SINGER

Hrvatskoj u prethodnih nekoliko godina manjka domaćih radnika. Oblasti u kojima se taj manjak najviše oseća jesu građevinarstvo, ugostiteljstvo i turizam. Stoga su se hrvatski preduzetnici odlučili za uvoz radne snage, o čemu govori i porast broja izdatih dozvola za boravak i rad inostranim državljanima.

Prema informacijama do kojih je došao Večernji list, do 31. jula je izdato 77.205 takvih dozvola, što nije veliko odstupanje od cifara zabeleženih prethodnih godina. Najveći broj dozvola izdat je građanima Bosne i Hercegovine, a zatim slede državljani Srbije i Severne Makedonije. Interesantno je da su preko 7.000 dozvola dobili stanovnici Nepala.

Najviše je onih novozaposlenih, dok za njima slede radnici sa sezonskim dozvolama. Najmanje je onih koji su čekali produžetak svojih dozvola. 

Profesor Fakulteta političkih nauka u Zagrebu Luka Brkić istakao je da veliki broj “uvezenih radnika” ne doprinosi previše hrvatskoj privredi.

“Imate nominalni rast BDP-a, što je pozitivno. Međutim, struktura hrvatske ekonomije nije dobra. Kada uvoz radnika u Hrvatsku uporedite sa Nemačkom, možete videti da trećina radnika koja odlazi u Nemačku ima visoku stručnu spremu. Hrvatska najviše uvozi polukvalifikovane i nekvalifikovane radnike. Zbog toga je hrvatsko tržište radne snage takvo kakvo je i zbog toga se ne stvaraju proizvodi visoke dodatne vrednosti”, rekao je Brkić i dodao da će ukoliko se stvari ne promene Hrvatska ostati na začelju po ovim parametrima kada su u pitanju zemlje Evropske unije.

Situacija u Srbiji se ne razlikuje umnogome od one u komšiluku. Prema rečima Mirjane Kovačević iz Centra za edukaciju PKS, najviše radnika u Srbiju dolazi iz Rusije, Kine, Turske i zemalja u okruženju. 

Ona je za RTS izjavila da tačan broj stranih radnika u Srbiji nije poznat, ali da su brojke koje se u medijima mogu naći – oko 25.000 izdatih radnih dozvola prethodne godine – preterane.

Kovačevićeva tvrdi da su našoj zemlji preko potrebni radnici sa srednjom i visokom stručnom spremom.

“Fale nam kadrovi u oblastima mašinske i metalske industrije. Nedostaju nam i vozači, kuvari i konobari, kao i radnici u poljoprivredi i prehrambenoj industriji”, rekla je Kovačevićeva i dodala da Srbiji podjednako nedostaju i kadrovi sa visokim obrazovanjem kakvi su inženjeri, biolozi i tehnolozi.

Prema njenim podacima, devedesetih godina prošlog veka je više od milion ljudi radilo u sektoru industrije, a danas je taj broj neuporedivo manji i iznosi oko 493.000.

Što se građevinarstva tiče, ona smatra da među stanovništvom nema interesovanja za poslove izvođenja građevinskih radova, te će potražnja za stranim radnicima u ovoj oblasti ostati na visokom nivou.

Kovačevićeva ne smatra da je dolazak stranih radnika nužno loš, a navodi i da njihov doprinos može imati velike koristi za budžet, sve dok se radi o regularnim kretanjima.

“Ako u evidenciji nema radnika sa našim državljanstvom ili stranaca sa stalnim boravkom, onda poslodavcima treba izaći u susret i omogućiti im da angažuju strane državljane”, rekla je ona.

U Srbiji se oko 30 agencija bavi dolaskom stranih radnika, a ugovori se uglavnom sklapaju na šest meseci do godinu dana.