Robin Harper, sekretarica u jednom vrtiću u Masačusetsu, tuširala se svakog dana.

„To je jednostavno bila navika“, kaže ona.

No kada ju je pandemija naterala da ostane kod kuće i van javnosti, počela je da se tušira jednom dnevno. Nova praksa činila joj se dobra po životnu sredinu, praktična i oslobađajuća. I dopalo joj se.

„Nemojte da me pogrešno shvatite“, kaže Harper (43), koja se vratila na posao. „Volim tuširanje. Ali sada ne moram da brinem toliko o njemu. Ja sam majka, i imam puno radno vreme.“

Pandemija nas je vratila u trenerke i promenila način na koji jedemo i pijemo. A sada se čini da je od nekih, što se lične higijene tiče, napravila Spartance. Nakon što je jedno istraživanje u Britaniji ustanovilo da je 17 odsto Britanaca prestalo da se svakodnevno tušira tokom pandemije, mnogi ljudi na Tviteru složili su se sa tim.

Heder Vejli, spisateljica iz Konektikata, kaže da se tušira za petinu manje nego ranije. A nakon što ju je pandemija oterala u karantin, ova četrdesetdevetogodišnjakinja je počela da razmišlja o tome zašto se uopšte tuširala svakog dana.

„Moram li? Želim li?“, zapitala se. „Tuširanje mi je postalo manje stvar navike, a više nešto što radim za sebe i u čemu uživam.“

Gospođa Harper, koja svakodnevno pere „delove koji treba da se peru“, kaže da je ubeđena da nikome ne smeta.

„Deca bi mi rekla ukoliko bih im smrdela“, kaže ona.

Svakodnevno tuširanje je relativno nov fenomen, kaže Donahdah Mekarti, aktivista iz Londona, koji se tokom odrastanja tuširao jednom nedeljno. Kasnije se prebacio na svakodnevnu rutinu. No nakon posete Amazoniji 1992, počeo je da razmišlja o tome kako njegove navike utiču na životnu sredinu, a kako na njegovo telo.

„Nije dobro prati se sapunom svakog dana“, kaže Mekarti, koji se vratio starim navikama: sada se kupa jednom nedeljno.

I eksperti tvrde da je svakodnevno tuširanje nepotrebno, pa čak i kontraproduktivno. Ono može da sa kože ukloni njena prirodna ulja.

Svakodnevno tuširanje više je bilo stvar stava i ugleda nego higijene. Jedan lekar objašnjava da su nekada ljudi voleli da izgledaju kao da mogu da se kupaju kad god požele.

Keli Mjeloh (42), kaže da se, otkako je počela pandemija, tuširala „na svakih nekoliko dana“. Tvrdi da se bolje oseća, ali i da izgleda bolje.

„Čini mi se da mi je kosa lepša, da mi je koža kvalitetnija, da mi lice više nije toliko suvo“, kaže Keli, koja živi u Severnoj Karolini.

Fond za istraživanje voda iznosi podatak da osmominutno tuširanje može da potroši i do 64 litra vode.

Pa ipak, teško je zamisliti da će većina ljudi prestati da se kupa, kaže Lori Braun, profesorka sociologije na Meredit koledžu u Severnoj Karolini.

„Toliko nam svi pričaju o mirisima i o proizvodima koji su nam neophodni“, kaže ona. „To je kulturološka stvar.“

Nina Artur (52), vlasnica jednog frizerskog salona iz Mičigena, razume one koji pričaju o povezanosti tuširanja i životne sredine, ali ne bi menjala svoje navike.

„Nikako“, kaže ona. „Nisam ja takva žena.“

Tekst je objavljen u novom broju Njujork tajmsa na srpskom, koji se dobija uz svaki primerak Nedeljnika od četvrtka, 10. juna

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.