
Mladež je poput zvezde repatice. Zasija neodoljivim sjajem, bleštavim i posve čistim, a onda zgasne pred surovim naletima realnosti za koju se mislilo da će je promeniti. Mladež je uvek na drugom polu od vlasti. Uvek u blokadi, u otporu, na barikadama. Uvek spremna na žrtvu, na udarce, u žudnji za besmrtnošću.
Seti se, poštovani čitaoče, samospaljivanja studenta Jana Palaha, onomad u Češkoj. Koliko je u tom činu bilo hrabrosti, ludosti i bezazlenosti, sve u jedan mah. Slobodu nije dočekao. Svojom odlukom. I u tom Janovom aktu javnog suicida preplitala su se dva osećanja koja, jedino kod mladića i devojaka, idu naporedo: osećaj rodoljublja i osećaj slobodarstva.
Kod nas Srba je baš ta mešavina, taj idejni amalgam, provejavao kroz čitavu povest. Jedno je pokolenje osporavalo prethodno, a svaki je vlastodržac nailazio na protivljenje i pobunu. Srpske su vojvode ograničavale vrhovnu vlast Karađorđevu; protiv Miloševe despotije dizane su oružane bune, jedna za drugom. Prvi srpski knjaz je, na koncu, bio oteran s vlasti. Potom ustavobranitelji, liberali, radikali, samostalci, socijalisti. Sve jedni protiv drugih. Mlađi protiv starijih. Omladinci protiv sredovečnih.
Svetozar Marković je imao jedva dvadeset devet godina kad je umro. Dotle je, svojim stavovima i svojim delovanjem, Srbiju na noge podigao. Pisao, radio, agitovao, organizovao. Izazivao i osvešćivao. Potirao postojeća stanovišta i određivao nova. Kritikovao postojeće stanje i predskazivao budućnost. I otišao u nezaborav. Tek se, posle Svetozareve smrti, ponešto od njegovih ideja ostvarilo.
Srpsku je omladinu zahvatilo patriotsko osećanje u razdoblju kad su političke slobode, u dobroj meri, bile osvojene pragmatizmom Nikole Pašića. Svetozarev parnjak i sledbenik, Pašić je bio Markovićeva sušta suprotnost. Svetozar je bio vizionar i ideolog, Pašić – pragmatik posebnog kova.
Zaverenici koji su izvršili Majski prevrat 1903. usmrtivši kraljevski par poslednjih Obrenovića (1903) bili su maltene golobradi potporučnici i poručnici. Neki od njih nisu bili stariji od dvadeset jedne godine. Antonije Antić ili Vojislav Tankosić, na primer. Sam Dragutin Dimitrijević Apis, mozak prevrata, u tom trenutku imao je dvadeset šest godina.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 19. FEBRUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Nedeljnik