Rakel Navaro ispila je jutarnju kafu, poljubila muža i požurila iz svoje porodične kuće u predgrađu severno do španske prestonice.

Uspešan posao koji je vodila čitavu deceniju počeo je da propada kada je Evropu pogodila finansijska kriza. Rakel je sada bila u metrou na putu do svog novog posla. Radila je kao sekretarica za tek nešto više od minimalca.

Nekoliko trenutaka kasnije njen muž Hose Enrike Alvarez takođe je pošao na posao. On radi kao mesar. Ovaj 56-godišnjak nekada je bio direktor ljudskih resursa u rasadniku biljaka koji je propao, ostavivši njega i još 300 drugih radnika bez posla u roku od samo 12 meseci.

Nakon što su decenijama udobno živeli kao pripadnici više srednje klase u Španiji, njih dvoje sada se bore sa propašću čitavog staleža. Španska ekonomija, kao i bilo koja druga evropska, sada raste brže nego pre finansijske krize 2008. godine. Ali na sadašnjim poslovima, Rakel i Hose sada zarađuju tek deo nekadašnjih zajedničkih godišnjih prihoda u iznosu od 80.000 evra.

Do leta više neće moći da isplaćuju hipoteku.

„Mi smo ljudi koji su radom stekli sve, a sada propadamo“, kaže Hose. „Ekonomija napreduje, ali mi ne osećamo to.“

U takvoj su situaciji milioni Evropljana.

Od recesije kasnih dvehiljaditih, srednja klasa doživela je krah u dve trećine Evropske unije. Domaćinstva srednje klase u Evropi – oko 60 odsto sveukupnog broja domaćinstava – sada su ranjiva kao nikad.

„Napredak srednje klase zaustavljen je u većini evropskih zemalja“, kaže Danijel Von-Vajthed, ekonomista u Međunarodnoj organizaciji rada u Ženevi.

„Oni su u sve nestabilnijoj situaciji, a ukoliko se nešto dogodi, velika je verovatnoća da potpuno krahiraju i nikada se ne oporave.“

Gubitak poslova sa zaradom srednjeg reda, oslabljene socijalne protekcije i neosposobljenost za određene poslove umanjile su ekonomsku mobilnost i dovele do širenja nejednakosti. Automatizacija i globalizacija produbljuju podele.

Socijalne „sigurne mreže“ tradicionalno su nudile zaštitu, ali su čak i one svedene na politiku smanjenja deficita koji zahteva EU. To, delom, objašnjava i uspon populizma u Evropi.

„Političari nisu stvorili mere da pomognu nama u sredini da se vratimo na noge“, kaže Hose Navaro. „Ono što se desilo meni, desilo se mnogim ljudima koje poznajem. Kada se okupimo, nazivamo sebe ‘los invisibles‘ – nevidljivi.“

Mladi ljudi suočavaju se sa još težim preprekama, preti im nestašica stalnih, stabilnih poslova, a sve češće potpisuju ugovore na određeno vreme i obavljaju sezonske poslove.

Kada se takvi ugovori primenjuju kako bi trebalo – da radnik stekne iskustvo – oni vode do sigurnog posla i boljih prihoda. Ali kompanije i javni sektor u Evropi koriste ove ugovore kako bi izbegli troškove socijalne zaštite za stalne zaposlene.

Samo u Španiji 90 odsto novih poslova u 2017. godini bilo je privremeno; trećina je trajala tek nedelju dana, prema podacima organizacije za socijalnu podršku Karitas.

Španiju su hvalili kao model za oporavak. Ekonomija je prošle godine ostvarila rast od tri odsto. Nezaposlenost je pala na 14,4 odsto, što je najniža stopa nezaposlenosti u poslednjoj deceniji.

Ali promene u radnim zakonima dovele su do slabljenja zaštite i zarade. Pošto posao traži na milione ljudi, poslodavci mogu da nude niže plate.

Razlike u prihodima između porodica niže, srednje i više klase u Evropi nikada nisu bile veće. prema Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj.

Prosečni prihodi u porodicama srednje klase su opali, naročito na jugu Evrope, a opala je i kupovna moć. Rastuće nezadovoljstvo dovelo je do populističkih protesta poput pokreta „žutih prsluka“ u Francuskoj. Politička polarizacija u Španiji sve je izraženija. Desničarska nacionalistička partija Voks nedavno je osvojila poslanička mesta u Andaluziji, najvećoj oblasti u zemlji.

David Himenez i njegova partnerka Rakel Muriljo nedavno su se preselili u mali iznajmljeni stan na obodu Madrida. Njihovi prihodi drastično su se smanjili kada je David (45) izgubio posao električara u PSA Pežo Sitroenu 2017. godine.

Sada žive od socijalne pomoći. Taj državni novac posle rezanja budžeta moguće je primati 18 meseci.

„Prihvatiću bilo kakav posao“, kaže David. „Jasno je da kud god da odem neću zarađivati kao ranije.“

© 2019 The New York Times

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.