Megaliti su u Evropi počeli da se pojavljuju pre mnogo hiljada godina, ponekad pojedinačno, a ponekad kao kompleksne građevine poput Stounhendža.

U Evropi danas postoji 35.000 takvih spomenika, od kojih se mnogi nalaze uz atlantsku obalu u Francuskoj i Španiji, Engleskoj, Irskoj, Skandinaviji i širom Mediterana. Oni privlače i turiste i arheologe koji već čitav vek raspravljaju na koji se način širilo znanje o izgradnji takvih građevina.

Jedna od ideja je da je ova kulturološka promena stigla sa Bliskog istoka, te da su je verovatno sveštenici priobaljem širili na zapad. Kasnija nagađanja pretpostavljaju da su se tehnike izgradnje razvijale nezavisno jedna od druge.

Naučnica koja je analizirala podatke dobijene metodom radioaktivnog ugljenika iz 2.410 megalita u februaru je saopštila da su se prve takve grobnice pojavile u Francuskoj pre oko 6.500 godina, a da su se zatim širile obalama Atlantika i Mediteranskog mora tokom perioda od 200 ili 300 godina, a potom u Englesku, Irsku i Skandinaviju.

“Trebalo mi je deset godina za ovo istraživanje”, kaže dr Betina Šulc Polson, arheolog sa Univerziteta u Geteborgu u Švedskoj. Ona je pročešljala literaturu na 11 jezika, potvrdila ispravnost određivanja starosti i upotrebila statističku metodu pod imenom Bajesova verovatnoća.

Kristijan Kristijansen, takođe sa Univerziteta u Geteborgu, kaže da je istraživanje “pravo otkriće” koje prvi put razjašnjava i poreklo i dokaze širenja megalita obalama. To ukazuje da su ljudi u to vreme imali brodove i veštine neophodne da putuju uz obale i brzo šire metode za izgradnju megalita.

Betina Šulc Polson otkrila je da najstarije megalitske grobnice datiraju iz perioda između 4800. i 4000. godine pre nove ere na severozapadu Francuske i oblastima poput Korzike i Sardinije. Ali severozapad Francuske je jedina oblast u kojoj su pronađeni tragovi grobnica koje su prethodile prvim megalitima. Te grobnice ukazuju na početke izgradnje megalita u toj oblasti pre nego što je ona počela da se praktikuje igde drugde.

Neke od ranih građevina bile su dolmeni, megalitske grobnice u obliku grčkog slova pi. Oko 4300. godine pre nove ere, piše dr Betina Šulc Polson, dolmeni su počeli da se grade tako da mogu da se ponovo otvaraju kako bi se u njima sahranjivalo više ljudi. Najstarija takva grobnica otkrivena je u Francuskoj, takođe.

Izgradnja megalita odvijala se u talasima, navodi ona. Jedan se dogodio između 4000. i 3500. godine pre nove ere, a podrazumevao je i izgradnju grobnica koje su izgledale poput hodnika. Megaliti su posle nekog vremena ponovo oživeli na Siciliji i Balearskim ostrvima u periodu između 2000. i 1000. godine pre nove ere.

Poznati i kompleksniji megaliti poput Stounhendža nastali su oko 2500. godine pre nove ere.

Dr Kristijansen kaže da rad Betine Šulc Polson razmatra i novije genetske dokaze koji su pronađeni. Rezultati nedavne DNK analize pokazali su da su ljudi u Irsku i Englesku došli sa Iberijskog poluostrva.

Dr Betina Šulc Polson planira da i dalje istražuje. Tokom poslednje decenije, ističe ona, sa sobom je na istraživačka putovanja vodila i porodicu.

Naravno, priznaje, većina tih putovanja bila je niz obalu Atlantskog okeana i na drugim mestima uz mediteransku obalu.

© 2019 The New York Times

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.