Pre 17 godina jednog mladog Jevreja, Ilana Haliminija, otela je određena grupa ljudi zahtevajući novac od njegove porodice, iz prostog razloga jer su oni Jevreji“ i sigurno su bogati”. Ilan je tada mučen tri nedelje, a zatim je bačen u zabačeno predgrađe jednog grada u Francuskoj. Preminuo je na putu ka bolnici. U znak sećanja na ovaj tragičan događaj simobolično je zasađeno drvo koje je početkom 2019. godine posečeno.

Ni slučajevi spaljivanja Kurana ovog leta u Skandinaviji nisu anomalije, nego deo uznemirujućeg trenda širenja islamofobije, kojem sve češće svedočimo. Muslimani su sve više na meti, maltretirani i diskriminisani samo zato što su muslimani. Samo zato što su muslimani u Evropi.

Nedavni napadi Izraela na Hamas su postali ključni događaj u kontinuiranoj priči o antisemitizmu i islamofobiji. Ovi napadi su dodatno zaoštrili tenzije i doprinieli ekspanziji ova dva paralelna problema.

Antisemitizam u Evropi

“Antisemitizam počinje kada ljudi generalno i suštinski mrze Jevreje zato što su Jevreji. Neprijateljstvo prema Izraelu je takođe oblik antisemitizma. Izrael je veoma često projekciona površina ili neka vrsta zaobilazne komunikacije. To znači da se izražavaju antisemitske predrasude, ogorčenost ili mržnja prema Izraelu: takozvana kritika Izraela. Međutim, antisemitizam i neprijateljstvo prema Izraelu su raširena pojava u Nemačkoj i to mora veoma jasno da se kaže. Odobravanja antisemitizma povezanog s Izraelom u Nemačkoj ima u više od 40 odsto slučajeva. Moglo bi se otprilike reći da skoro svaki drugi čovek u ovoj zemlji ima problematičan odnos prema tome”, rekao je ekspert Derviš Hizardži za DW.

Izraelski predsednik Isak Hercog je početkom godine apelovao na Evropski parlament da se založi za iskorjenjivanje antisemitizma u EU. Dok se Evropa već nekoliko godina suočava s ovim problemom, sukobi između Izraela i Palestine dodatno su pogoršali situaciju u nekim evropskim zemljama.

Spisak antisemitskih napada u Evropi je preširok (a bio bi takav i sa samo jednim, jedinim napadom).

U Berlinu su se dogodili napadi na jevrejske objekte, a na zgradama u kojima žive jevrejske porodice pojavili su se grafiti sa Davidovom zvezdom. Policija u Berlinu je zabranila propalestinske proteste. Broj antisemitskih incidenata u Velikoj Britaniji se utrostručio ove godine, posebno u poslednjih mesec dana, zbog sukoba između Izraela i Palestine. Britanski ministar za imigraciju je najavio oštrije mere protiv onih koji podstiču antisemitizam. Francuski ministar unutrašnjih poslova zabranio je propalestinske demonstracije i naredio pojačano obezbeđenje jevrejskih škola i sinagoga. U Francuskoj, gde žive velike muslimanske i jevrejske zajednice, tenzije su porasle zbog sukoba na Bliskom istoku.

I u Beogradu su se pojavili antisemitski grafiti i simboli na Sefardskom jevrejskom groblju. Takođe, nedavno su nepoznate osobe razbile stakla kapele na istom groblju.

Islamofobija u Evropi

Istovremeno, islamofobija – ekstremni strah i neprijateljstvo prema islamu i muslimanima – takođe je prisutna kao ozbiljan problem. Ova netrpeljivost često dovodi do govora mržnje, zločina iz mržnje, političke i društvene diskriminacije. Sve to čini islamofobiju ozbiljnim izazovom.

Nekoliko država i međunarodnih tela preduzelo je korake u borbi protiv islamofobije, uključujući donošenje zakona protiv zločina iz mržnje i kampanje za podizanje svesti o muslimanima i islamu.

Međunarodna zajednica takođe je posvećena borbi protiv islamofobije, a UN su proglasile 15. mart Međunarodnim danom borbe protiv islamofobije.

Ove zabrinjavajuće tendencije ukazuju na potrebu za kontinuiranim radom na promociji tolerancije, poštovanju ljudskih prava i suzbijanju diskriminacije, kako bi se stvorilo društvo u kojem svi mogu živeti slobodno i bez straha od mržnje.

Islamofobija se često manifestuje kroz individualne stavove i postupke, ali i kroz politike i prakse organizacija i institucija. Ovi primeri variraju od fizičkih ili verbalnih napada na ljude, crkve i imovinu, posebno na one koji pokazuju vidljivu manifestaciju svog verskog identiteta, kao što su žene koje nose hidžab ili nikab.

Pored toga, zakoni koji nepravedno ciljaju muslimane, poput zabrana nošenja vidljivih verskih i kulturnih simbola, zakoni protiv prikrivanja lica i zabrane izgradnje džamija sa munarima, dovode do diskriminacije u obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju i pristupu dobrima i uslugama.

Etničko i versko profilisanje, kao i policijska zloupotreba, dodatno produbljuju problem. Javne izjave političara i novinara koje stigmatizuju muslimane kao grupu i ignorišu njihov pozitivan doprinos zajednicama, takođe doprinose ovom ozbiljnom problemu.

Ove tendencije nisu samo lokalnog karaktera. Problemi islamofobije prisutni su širom sveta, a njihova ozbiljnost zahteva široki društveni angažman, zakonske zaštite i edukaciju kako bi se stvorilo društvo koje ceni različitost i štiti prava svih svojih građana, bez obzira na njihovu veru ili etničko poreklo.

Evropska konfuzija

U evropskim zemljama postoje zakoni koji zabranjuju versku i etničku diskriminaciju, ipak, njihova primena nije na zadovoljavajućem nivou. U većini zemalja postoji potreba za izmenama i dopunama zakona, posebno u ovom trenutku, ali su neophodne i strože sankcije protiv onih koji šire antiseminizam i islamofobiju. Tokom istorije, ovi oblici mržnje manifestovali su se kroz progone, segregaciju a često su završavali tragedijama nesagledivih razmera, poput holokausta.

Nemačka ima jedan od najstrožih zakona protiv antiseminizma, koji zabranjuju negiranje holokausta i mržnje prema jevrejskoj zajednici. Pored toga, ulaže ogromne napore i sredstva u obrazovne programe koji podstiču razumevanje i sećanje na holokaust.

Poput Nemačke, i Holandija, pored zakona koji zabranjuje diskriminaciju na osnovu religije i etničke pripadnosti, jedna je od zemalja koja ulaže najviše napora i resursa u promociju interkulturalnog dijaloga. Švedska je zemlja koja promoviše integraciju muslimanske zajednice i ulaže u programe obrazovanja i čiji zakon najbolje štiti građane od bilo kakve vrste diskriminacije. Nasuprot ovim državama, stoje zemlje kao što su Mađarska, Poljska, Velika Britanija i Grčka koje imaju sve veću stopu antiseminizma i islamofobije i čiji zakoni ( i njihovo sprovođenje) imaju najveće rupe u Evropi.

Stručnjaci se slažu da, pored zakona, ključnu ulogu u borbi ptotiv antiseminizma i islamofobije igra i obrazovanje. Kako naglašavaju, učenje o holokaustima, genocidima, i istoriji generalno, bitno je kako bi razumeli razmere posledica koje ovakvi događaji nose sa sobom. Samim tim, podizanje svesti o toleranciji i o ovim problemima treba da bude prioritet kroz edukativne programe i javne kampanje.

Još jedna stvar koju sociolozi ističu kao bitnu jeste dijalog između različitih kultura i religija, koji može da služi kao oružje protiv netolerancije. U ovakve dijaloge moraju da budu uključene organizacije, verski lideri, ali i građani. Ne postoje brza rešenja, ali postoji volja i potreba za kontinuiranim radom na ovim problemima.

Ipak, uprkos svim naporima, postoji i neko kome širenje antiseminizma i islamofobije odgovara. Pogledajte rezultate ultra-desničarskih grupa na predizbornim anketama širom Evrope i dobićete odgovor i kome.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.