„Znaš, kada Rusi jednom dođu, nikada ne odlaze“.

Tu je rečenicu tokom mirovnog procesa između Jermenije i Azerbejdžana oko sukoba u Nagorno Karabahu izgovorio jedan od visokih azerbejdžanskih diplomata u poverenju Ijanu Keliju. Bilo je to 2012. godine, 18 godina od prvog prekida vatre. Godinu dana od drugog prekida vatre između Jermenije i Azerbejdžana, Keli je napisao autorski tekst za „The Atlantic“ upravo o tom regionu.

Nekada je bio nepisani, prećutani dogovor da američke i ruske snage neće biti deo mirovne misije u Nagorno Karabahu, a danas je taj prećutani dogovor čini se zaboravljen. Kada je prošle godine trebalo da se smire strasti u jednom od najvatrenijih regiona tog dela sveta, u mirovnom procesu je učestvovala samo Moskva. Vašingtona nije bilo. Ni Pariza. Iako su te tri države započele mirovni proces još 1994 godine.

Keli u svom tekstu tvrdi da je jedan od glavnih razloga za to što je samo Kremlj imao istinski interes da sve vreme bude uključen u mirovni proces. To je, ipak, region koji je njima važan. Sa druge strane, prema njegovim rečima, ni Obama ni Tramp nisu želeli da „prljaju ruke“. Američki predsednik, smatralo se u obe administracije, ima ulogu samo da se pojavi na ceremoniji potpisivanja kada se svi smeškaju i rukuju.

Putin je, sa druge strane, gotovo svake godine u Kremlju dočekivao kolege iz Azerbejdžana i Jermenije.

Kada je prošle godine izbio rat, logično je bilo da Putin pokaže najveće interesovanje za rešavanje sukoba. Uz Ankaru i Erdogana koji su poslali visokotehnološko oružje Azerbejdžanu.

Rusija je sada u poziciji kakvu nikada od raspada Sovjetskog saveza nije imala. Ima svoju vojsku u sve tri kavkaske zemlje – u Azerbejdžanu i Jermeniji uz dopuštenje domaćina, u Gruziji bez takvog dopuštenja – a priprema i plan međunarodnog sporazuma „3+3“ prema kom bi trebalo da bude sklopljen dogovor ove tri kavkaske zemlje, uz Rusiju, Tursku i Iran.

Azerbejdžan i Gruzija su do skoro bili pristalice plana po kome bi se kreirao južni energetski koridor kojim bi se izbegli Rusija i Iran, čime bi Teheran i Moskva imali značajne gubitke.

Pored toga, Jermenija i Gruzija su do skoro imale izrazito zapadnu orijentaciju.

Ovakav „3+3“ plan mogao bi sve to da poremeti.

Kavkaz tako više ne bi bio podeljen po osi istok-zapad, nego sever-jug, čime bi Vašington u potpunosti bio izbačen iz tog regiona. Ako već nije, kako kaže Ijan Keli.

„Tako je Zapad još jedan region u potpunosti podredio nežnoj milosti predatorske sile koja sedi u Moskvi“.

Azerbejdžanski visoki diplomata dobro je u razgovorima iza zavese objasnio šta se desi kada „Rusi jednom dođu“.

Komentara

  1. Lazar
    5. novembra 2021. 18:51

    Na Kosovu su pokazali da mogu i da odu. A u Avganistanu da mogu biti i najureni.

  2. Дејан Гајић
    5. novembra 2021. 19:21

    Шта је текстом речено? Да је лоше што су присутни Руси? Да би боље било да су Американци? И Русе и Американце интересује једино новац, према томе, жали се за ким/чим?

  3. skoda
    6. novembra 2021. 18:33

    Da su hteli Rusi da ostanu, mogli su, ovako su vruć krompir uvalili amerima pa je sad Afganistan više okrenut prema Rusiji nego prema bilo kome.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.