„Znaš, kada Rusi jednom dođu, nikada ne odlaze“.

Tu je rečenicu tokom mirovnog procesa između Jermenije i Azerbejdžana oko sukoba u Nagorno Karabahu izgovorio jedan od visokih azerbejdžanskih diplomata u poverenju Ijanu Keliju. Bilo je to 2012. godine, 18 godina od prvog prekida vatre. Godinu dana od drugog prekida vatre između Jermenije i Azerbejdžana, Keli je napisao autorski tekst za „The Atlantic“ upravo o tom regionu.

Nekada je bio nepisani, prećutani dogovor da američke i ruske snage neće biti deo mirovne misije u Nagorno Karabahu, a danas je taj prećutani dogovor čini se zaboravljen. Kada je prošle godine trebalo da se smire strasti u jednom od najvatrenijih regiona tog dela sveta, u mirovnom procesu je učestvovala samo Moskva. Vašingtona nije bilo. Ni Pariza. Iako su te tri države započele mirovni proces još 1994 godine.

Keli u svom tekstu tvrdi da je jedan od glavnih razloga za to što je samo Kremlj imao istinski interes da sve vreme bude uključen u mirovni proces. To je, ipak, region koji je njima važan. Sa druge strane, prema njegovim rečima, ni Obama ni Tramp nisu želeli da „prljaju ruke“. Američki predsednik, smatralo se u obe administracije, ima ulogu samo da se pojavi na ceremoniji potpisivanja kada se svi smeškaju i rukuju.

Putin je, sa druge strane, gotovo svake godine u Kremlju dočekivao kolege iz Azerbejdžana i Jermenije.

Kada je prošle godine izbio rat, logično je bilo da Putin pokaže najveće interesovanje za rešavanje sukoba. Uz Ankaru i Erdogana koji su poslali visokotehnološko oružje Azerbejdžanu.

Rusija je sada u poziciji kakvu nikada od raspada Sovjetskog saveza nije imala. Ima svoju vojsku u sve tri kavkaske zemlje – u Azerbejdžanu i Jermeniji uz dopuštenje domaćina, u Gruziji bez takvog dopuštenja – a priprema i plan međunarodnog sporazuma „3+3“ prema kom bi trebalo da bude sklopljen dogovor ove tri kavkaske zemlje, uz Rusiju, Tursku i Iran.

Azerbejdžan i Gruzija su do skoro bili pristalice plana po kome bi se kreirao južni energetski koridor kojim bi se izbegli Rusija i Iran, čime bi Teheran i Moskva imali značajne gubitke.

Pored toga, Jermenija i Gruzija su do skoro imale izrazito zapadnu orijentaciju.

Ovakav „3+3“ plan mogao bi sve to da poremeti.

Kavkaz tako više ne bi bio podeljen po osi istok-zapad, nego sever-jug, čime bi Vašington u potpunosti bio izbačen iz tog regiona. Ako već nije, kako kaže Ijan Keli.

„Tako je Zapad još jedan region u potpunosti podredio nežnoj milosti predatorske sile koja sedi u Moskvi“.

Azerbejdžanski visoki diplomata dobro je u razgovorima iza zavese objasnio šta se desi kada „Rusi jednom dođu“.

Komentara

  1. Lazar
    5. novembra 2021. 18:51

    Na Kosovu su pokazali da mogu i da odu. A u Avganistanu da mogu biti i najureni.

  2. Дејан Гајић
    5. novembra 2021. 19:21

    Шта је текстом речено? Да је лоше што су присутни Руси? Да би боље било да су Американци? И Русе и Американце интересује једино новац, према томе, жали се за ким/чим?

  3. skoda
    6. novembra 2021. 18:33

    Da su hteli Rusi da ostanu, mogli su, ovako su vruć krompir uvalili amerima pa je sad Afganistan više okrenut prema Rusiji nego prema bilo kome.

Ostavite odgovor na Дејан Гајић Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.