
Ne sumnjam da među hiljadama studenata koji su se poslednjih nedelja ujedinili na ulicama ima slomljenih srca, neuzvraćenih ljubavi, drugova koji više nisu drugovi i drugarica koje više nisu drugarice. Verujem da ima parova koji su se rastali, poznanika koji se ne slažu, kolega koji se ne razumeju. I sigurno da u toj gomili svašta škripi, da su razni ćoškovi izlizani, da ima rupa, da prokišnjava. Mnogi među tim saborcima verovatno nemaju ništa zajedničko ili se čak i ne poznaju. Ali ipak svi do jednog stoje rame uz rame, zajedno kuju planove, smišljaju parole, organizuju plenume, i bore se svime što imaju za ono što nemaju.
Sigurno se i oni plaše, sigurno je i njima hladno, ili im se ne kisne, ili su željni svog toplog kreveta i toplog obroka, ili im se ne udiše ovaj vazduh, ali ne predaju se izgovorima. Pokazuju zube i nisu od onih što reže a ne ujedaju. Uče nas kako se živi solidarnost. Kako se bori za pravdu. Pokazuju nam kako da razoružamo svoj ponos, ego, nesuglasice. Pokazali su nam da masa može da bude mudra i složna.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 16. JANUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS