
Čak i nakon talasa početnog entuzijazma i objava ranih, nedovoljno verodostojnih studija, do 2023. godine klinička ispitivanja jasno su pokazala da Ivermektin ne smanjuje ni smrtnost ni simptome kod pacijenata sa COVID‑19, ali to ga nije sprečilo da postane simbol “disidentske” medicine i nada za mnoge skeptike prema farmaceutskim kompanijama, piše magazin Atlantik.
Rezultati nemalog broja studija nisu imali puno uticaja na pristalice ovog leka, koji su Ivermektin videli kao disidentski antivirusni lek potiskivan od strane medicinskog establišmenta. Ako je Ivermektin bio dovoljno dobar da bude odbijen od strane glavnih lekara kao lek za COVID, skeptici su zaključivali, onda mora da ima i niz drugih primena.
Nikolas Hornstin, onkolog iz Njujorka, ispričao je svoja iskustva sa pacijentima koji su odbacili svoje propisane terapije da bi koristili Ivermektin, on je za Atlantik rekao da jedan u 20 pacijenata pita za taj lek.
Hornstin navodi primer jedne žene koja je došla sa vidljivim tumorom koji je virio iz abdomena, a koja je zamenila prepisanu hemoterapiju Ivermektinom kupljenim u veterinarskoj prodavnici.
„Pitanje je dana kada će da proradi“, rekla mu je pacijentkinja kada je pokušao da interveniše.
NEMA POKAZATELJA DA IVERMEKTIN POMAŽE U BORBI PROTIV KARCINOMA
Ideja da Ivermektin može biti lek protiv raka ima neku osnovu: pojedine studije sugerišu da antiparazitski lekovi mogu inhibirati rast tumora, i bar jedno kliničko ispitivanje ispituje ivermektin kao dodatak lečenju raka.
Međutim, kako se navodi u tekstu, u studiji je bilo samo devet pacijenata, a rezultati pokazuju da se kod samo jednog tumor zaista smanjio. Ali ti skromni razlozi za nadu podgrejavaju planinu očekivanja.
Rak je samo jedna od mnogih bolesti za koje lek protiv parazita navodno pomaže. Prema navodima All Family Pharmacy iz Floride, koja promoviše ivermektin fanovima Donalda Trumpa, Dena Bonžina, Meta Getsa i Laure Ingram na njihovim podkastima i emisijama, lek ima „antizapaljenska svojstva koja mogu pomoći u održavanju ravnoteže imunog sistema u borbi protiv infekcije“.
U ogromnim Faejsbuk grupama posvećenim moći Ivermektina, tvrdnje su ekstremnije: lek može pomoći kod Alchajmerove bolesti, bolesti srca, dijabetesa, autizma, sindroma karpalnog tunela, bora oko očiju, moždane magle i uboda pčela.
„LEK“ PROTIV WOKE MEDICINE I FARMACEUTSKOG ESTABLIŠMENTA
Kao lek koji su navodno cenzurisale elite, ako ne i potpuno ukinule „woke“ medicina i velike farmaceutske korporacije, Ivermektin je postao simbol medicinske slobode, ali i izlizana fraza MAGA-e; republikanski nastrojeni delovi zemlje doprineli su zapanjujućem porastu prepisanih recepata za taj lek na početku pandemije (čak 964 % ).
Republikanski članovi Kongresa otvoreno su propagirali njegove prednosti. Ivermektin se sada može kupiti bez recepta u Arkanzasu i Ajdahu, a druge savezne države razmatraju slične mere.
Sekretar za zdravlje i ljudske usluge Robert F. Kenedi Jr. bio je posebno snažan zagovornik.
U svojoj knjizi iz 2021. o pandemiji, Kenedi je pomenuo „ogromne i neoborive dokaze“ u korist ivermektina i opisao njegovu „zapanjujuću, spasilačku efikasnost“. Takođe je tvrdio da je farmaceutska industrija, uz podršku Entonija Faučija i Bila Gejtsa, počinila istorijski zločin pokušavajući da obeshrabri njegovo korišćenje.
Džej Batačaria, direktor Nacionalnog instituta za zdravlje SAD, podržao je teoriju zavere da je upotreba Ivermektina odbačena od strane „moćnih“ kao deo plana da se ubrza odobrenje vakcina protiv COVID-a.
Nisu svi u trenutnoj administraciji fanovi: pre nego što je postao vakcinski ćar FDA, onkolog Vinaj Prasad je javno osporavao Kenedijeve poglede na Ivermektin, a početkom ove godine nazvao upotrebu leka za lečenje raka „MAGA verzijom nošenja maske u avionu i molitve Gospodinu Faučiju“.
U odgovoru na pitanja o trenutnim stavovima Kenedija i Batačaria, portparolka Američkog ministarstva Zdravlja, Emili Hiliard, izjavila je da oni „prate najnovija naučna istraživanja u vezi sa terapijskim opcijama za COVID-19 i druge bolesti“. Nije odgovorila na pitanja o Prasadu.
ANTIPARAZITSKI LEKOVI SVE POPULARNIJE REŠENJE U BORBI PROTIV RAKA
„Ideja da se antiparazitski lekovi koriste protiv raka već je do kraja 2010-ih postajala popularna“, rekla je Skajler Džonson, onkolog iz Jute koji proučava medicinske dezinformacije i navela nekoliko primera;
U januaru 2017. čovek s karcinomom pluća, Džo Tipens, počeo je uzimati fenbendazol – lek za odcvrnjavanje ovca, koji mu je preporučio veterinar.
Daniel Lemoi, koji je bolovao od Lajmske bolesti, počeo je da koristi Ivermektin 2012. nakon što je pročitao studiju o genetskoj sličnosti ljudi i konja.
Tipens je postao globalno poznat među očajnim pacijentima obolelima od raka, a Lemoi je postao influenser ivermektina tokom pandemije.
Od tada, grupa sumnjivih lekara pokušava da učvrsti kredibilitet lekova za odcrvnjavanje unutar krugova pobornika alternativne medicine i antivaksera. Njihova poruka u poslednjih nekoliko godina postala je prepoznatljiva: zdravstvenim stručnjacima se ne može verovati; farmaceutska industrija guši jeftine lekove; pacijenti zaslužuju slobodu da biraju sopstvene medicinske intervencije.
Za ostatak medicinske zajednice, ovaj pogled remeti odnose pacijent-lekar. Džonson je rekla da su mnogi pacijenti sada sumnjičavi prema njenom savetu, ako ne i otvoreno protiv.
Jedan pacijent s rakom optužio ju je za pristrasnost kada nije preporučila Ivermektin: zaključio je da je tako jeftin i efikasan da bi lekar ostao bez posla ako bi svi za to znali. Džonsonova tvrdi da se trudi da pacijentima „ponudi najbolji mogući tretman, bez obzira na finansijske podsticaje“.
„OVO STVARNO RADI, ČOVEČE“
Ivermektin je postao veliki posao sam po sebi. Onlajn apoteke i velnes prodavnice zarađuju na ovom trendu, nudeći „detoksikaciju parazitima“ za 200 dolara mesečno, dok kvazilekari mogu naplaćivati hiljade dolara za propisivanje takvih tretmana pacijentima s rakom i drugim bolestima.
Iskustvo Džonsonove pokazuje da kult Ivermektina sve više raste. Ona naglašava da je primetna eksplozija interesovanja pacijenata za lek od januara, kada je glumac Mel Gibson gostovao kod Džo Rogana i tvrdio da su troje njegovih prijatelja pobedili uznapredovale tumore koristeći Ivermektin i Fenbendazol, između ostalih lekova.
„Ovo stvarno radi, čoveče“, rekao je Gibson. U međuvremenu, u Ivermektin Fejsbuk grupama — uključujući jednu sa skoro 300.000 članova — može se pročitati objava jedne žene s rakom dojke koja razmatra da koristi Ivermektin umesto propisane terapije; pacijenta s leukemijom koji se odriče hemoterapije da „vidi šta će se dogoditi“ s antiparazitskim lekovima; ili zabrinute tetke koja pita da li bi lekovi mogli da pomognu njenoj nećaki s rakom u četvrtom stadijumu.
OD ČUDOTVORNOG LEKA DO SMRTONOSNE ZAMKE
Ali zagovaranje Ivermektina je najuznemirujuće u svojoj totalizaciji, gde se paraziti—što su zapravo patogeni protiv kojih lek deluje—preoblikuju u tajni uzrok mnogih drugih nesrodnih problema. U Fejsbuk grupama članovi dele slike, kažu, crva izbačenih iz tela tretmanom. Ovaj fenomen podseća na sasvim drugu bolest: deluzionalna parazitoza.
Nedavni post ćerke pacijentkinje sa rakom pluća četvrtog stadijuma prikazivao je krvavu grudvu koja je „pala u njena usta“. Komentatori su raspravljali da li je to crv ili nešto drugo. „Krvni ugrušak od vakcine?“ jedan je predložio. Nekoliko dana kasnije, ćerka je dala apdejt: majka je otišla kod lekara, koji je rekao da je verovatno ispljunula deo sopstvenog plućnog tkiva.
Cela razmena pruža tužnu ilustraciju ovog delirijumskog i očajničkog doba. Pre nego što je postao konzervativni univerzalni lek, Ivermektin je bio istinsko čudo za najugroženije narode. Otkriven je 1973., a postao je vodeće oružje u borbi protiv strašnih infekcija kao što su rečna slepoća i filarijaza. Ipak, sada kada je postigao značajan uspeh, izgleda da je iznedrio samouništavajuću fantaziju.
Pre deset godina, pronalazači Ivermektina; Vilijam K. Kempbel i Satosi Omura, dobili su Nobelovu nagradu za doprinos smanjenju ljudske patnje.
U svom formalnom predavanju Akademiji, Kempbel je izneo razmišljanja o jednostavnoj nauci koja je dovela do ovog leka i širokog spektra njegovih primena. Njegov govor sadržao je i upozorenje: svaki lek koji deluje tako široko i tako dobro nosi rizik da se prečesto deli. „Što više koristi takav lek pruži“, rekao je publici u Stokholmu, „to se više moramo čuvati opasnosti nepažljive upotrebe.“