
***
Ukupna vrednost državnog ulaganja u prvu petoletku (do 2030) iznosi 17 milijardi evra, a u drugu petoletku (do 2035) 48 milijardi evra. U tim sumama nije uračunato ulaganje u militarizaciju. „Najvažnija vest svega ovoga, mi svim ovim što radimo, svim ovim projektima, želimo da podignemo stopu rasta… Srbija će da ide napred i neće je niko zaustaviti“, rekao je predsednik Srbije.
Sve tačke predsednikovog plana podložne su polemici i preispitivanju. Na primer, „problemi sa pijaćom vodom“. Politička opozicija koja traži „dlaku u jajetu“ mogla bi da podseti predsednika na njegovu izjavu od 1. avgusta 2019. (kad je predstavljao tadašnji novi investicioni ciklus):
„Plan je da se u celoj zemlji uradi kanalizaciona mreža sa prečistačima za otpadne vode, plus vodovod, kako bi se omogućilo da za nekoliko godina svaki grad i selo imaju pijaću vodu. Na to mislimo da potrošimo, bez Beograda, tri milijarde evra. To znači da svako selo i svaki grad u Srbiji ima čistu pijaću vodu za četiri ili pet godina. Pripremljen je plan za 43 opštine, a država će u to uložiti ogroman novac jer lokalne vlasti nikada neće imati dovoljno novca da to sprovedu.“
Bilo bi, dakle, korektno da autor nove petoletke kaže kako je prošla prethodna s pijaćom vodom i šta su razlozi neispunjenih obećanja. Na primer, nedostatak kapitala ili nesposobnost resornih državnih institucija i činovnika.
Sličnih obećanja ima sijaset i za svako od njih moglo bi da se traži polaganje računa za prethodni investicioni ciklus pre nego što vlast krene u novi. Nisu, međutim, najveći problem podsećanje na obećano a neizvršeno ili polemika o ispravnosti i učinkovitosti predloženih modela realizacije. Pravi problem je slepilo za strukturne naprsline sistema.
Upadljivo je da na prezentaciji nove petoletke niko, ama baš niko – ni predsednik države, ni premijer (njegovo odsustvo bilo je simptomatično), ni ministarka privrede, ni ministar finansija – nijednom rečju nije spomenuo obavezu države (vlade) da popravi uslove poslovanja potrebne za ubrzanje ekonomskog rasta. A za reformama sistema postoji velika potreba jer se dosadašnji model razvoja, zasnovan na državnim ulaganjima i stranim investicijama, pokazao neučinkovit i istrošen. Vlast je „slupala“ stotine milijardi evra a Srbija nikako da svojim privrednim rastom dostigne zemlje centralne i istočne Evrope, odnosno najbliže susede (recimo Bugarsku i Rumuniju).
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA KOJI JE OD ČETVRTKA, 12. MARTA NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS





