Ugledni britanski Gardijan piše da se Novak Đoković nalazi na raskrsnici i analizira šanse srpskog tenisera da obori još jedan rekord i osvoji trofej nakon navršene 36. godine. Tekst koji originalno, na engleskom, možete pročitati ovde, prenosimo u celosti:

                                                            ***

Na vedro septembarsko veče u Njujorku 1981. godine, nakon poražavajućeg poraza od Džona Mekinroa u finalu US Opena drugu godinu zaredom, Bjorn Borg je nestao u noći i povukao se iz tenisa. Imao je samo 25 godina. Do tada je osvojio izvanrednih 11 gren slem titula, ali ostalo je pitanje koliko bi još šampionskih titula mogao da osvoji da se nije tako mlad penzionisao.

Njegov pobednik tog dana, Mekinro, imao je mnogo dužu karijeru i igrao je do svoje 33. godine. Ali, kao i Borg, Mekinro je osvojio svoju poslednju gren slem titulu u singlu sa 25 godina.

U tim starim danima prve faze Otvorenog tenisa (koju ću datirati od 1968. do 1985; većina vrhunskih profesionalaca nije redovno igrala Australijan Open do sredine 1980-ih), igrači su dostizali svoj vrhunac sredinom dvadesetih, a osvajanjem gren slemova pred tridesetu smatralo se neobičnim.

Kada je Džimi Konors, još jedna figura tog prošlog doba „velike trojke“, osvojio Vimbldon i US Open 1982. godine, to je široko hvaljeno kao sjajan povratak na kraju karijere. Konors je igrao do svoje 40. godine. Ali njegova poslednja gren slem pobeda bila je na US Openu 1983, kada je imao 31 godinu.

Za većinu velikih muških šampiona poslednjih 60 godina, njihova poslednja titula na nekom od velikih turnira osvojena je oko tridesete, ako ne i ranije: Rod Lejver (31), Džon Njukomb (31), Artur Aš (32), Ivan Lendl (29), Mats Vilander (24), Stefan Edberg (26), Boris Beker (28), Džim Kurijer (22), Pit Sampras (31) i Andre Agasi (32).

Ovaj obrazac važi i za žene. Za najplodnije šampionke Otvorene ere, većina je osvojila svoju poslednju gren slem titulu u singlu oko tridesete godine: Margaret Kort osvojila je svoj poslednji slem sa 31, slično kao Bili Džin King (31), Kris Evert (32), Martina Navratilova (33), Stefi Graf (29), Monika Seleš (32) i Venus Vilijams (28).

A onda tu je Serena Vilijams. Poput svojih savremenika iz „velike trojke“ u muškom tenisu, Serena je postavila novi standard za pobede posle tridesete. Od svojih 23 gren slem titule u singlu, 10 je osvojila posle 30. godine, a poslednja je stigla sa 35 godina na Australijan Openu 2017. Serena je takođe stigla do četiri dodatna finala posle 35. godine, poslednje na US Openu 2019, nekoliko dana pre svog 38. rođendana.

Jedan jasan izuzetak je Ken Rouzvol. Australijanac, koji je obuhvatio i pred-Otvorenu i Otvorenu eru, osvojio je svoju poslednju veliku titulu na Australijan Openu 1972. sa 37 godina – i još uvek je najstariji pobednik gren slema u singlu u Otvorenoj eri.

Sve ovo govori da je ono što se dogodilo sa Rodžerom Federerom, Rafaelom Nadalom i Novakom Đokovićem u poslednjih sedam godina promenilo paradigmu.

Sva trojica su konstantno pobedjivala u svojim srednjim tridesetim, dok su se često suočavali jedni s drugima.

Kako je ova trojka uspela da preokrene proces starenja? Za početak, bili su (u Đokovićevom slučaju, još jesu) jednostavno bolji od svih ostalih.

Pored toga, ishrana i trenažni režimi sportista su daleko napredniji u odnosu na dane Mekinroa i Borga.

Nijedan teniser, muškarac ili žena, nije bio toliko opsednut održavanjem svog fizičkog stanja kao Đoković; od korišćenja hiperbaričnih komora do njegove ishrane bez glutena,

Đokovićevi strogi režimi omogućili su mu da napreduje u svojoj četvrtoj deceniji. Ovakva posvećenost viđena je i u drugim sportovima i aktivnostima – od Toma Brejdija koji osvaja Superboul u četrdesetim do Fila Mikelsona koji osvaja veliki turnir sa 50 godina, do Mika Džegera koji još uvek projektuje maksimalnu fizičku energiju na sceni sa 80 godina.

Nema sumnje da je tenis danas daleko fizički zahtevniji sport nego pre deceniju ili dve. Kako stil servisa i voleja izumire, ima više iscrpljujućih poena na svim podlogama, a većina igrača sada rutinski klizi čak i na tvrdim terenima.

To čini još neverovatnijim da je izuzetno fizički igrač poput Nadala uspeo da osvoji veliki turnir sa 36 godina. Zbog toga, bez obzira na napredak koji ćemo nastaviti da viđamo u sportskoj nauci i ishrani, granica srednjih do kasnih tridesetih može biti zid koji je nemoguće preći.

Federer je osvojio četiri velika turnira posle tridesete, a poslednji trijumf stigao je na Australijan Openu 2018. sa 36 godina. Federer je takođe bio bolno blizu osvajanja Vimbldona 2019. kada je imao skoro 38 godina, ali nije uspeo da iskoristi dva meč poena na svom servisu. Nadal je podigao lestvicu osvojivši neverovatnih osam slemova posle tridesete, a poslednji je stigao na Rolan Garosu 2022. sa 36 godina.

A sada teniski navijači posmatraju ono što su sigurno poslednje faze – dani, meseci, možda godina? – Đokovićeve briljantne karijere. Srbin je osvojio gotovo neverovatnih 12 gren slem titula od svoje tridesete godine. Ali poslednja je stigla na US Openu 2023. kada je imao… 36 godina.

Ovo uspostavlja divnu – i nekako savršenu – simetriju za Federera, Nadala i Đokovića.

Zauvek povezani sa igranjem nekog od najsjajnijih tenisa koji je sport ikada video dok su se takmičili jedni protiv drugih, to što su sva trojica završila svoju dominaciju na slemovima sa 36 godina je prikladno… osim ako, naravno, Đoković ne učini nešto po tom pitanju.

Đoković je priznao svoje borbe tokom poslednje godine i priznaje da nije navikao da bude u poziciji da ima poteškoća u osvajanju uzastopnih mečeva. Iako ne veruje da je još završio.

„Tenis je sport gde je neophodno negovati taj mentalitet da ‘nikada nije dovoljno’. Jer kada je dovoljno, onda je zaista dovoljno i moraš da ostaviš reket“, rekao je za Business Traveler ovog meseca. „I… još uvek ne osećam da mi je dovoljno.“

Sa perspektive ovog novinara, veoma je sumnjivo da Novak može osvojiti još jedan veliki turnir.

Pošto se upravo povukao sa ključnog pripremnog turnira za Rolan Garos u Rimu, Đoković će u Pariz stići sa nedostatkom pripreme na šljaci.

Ono što situaciju pogoršava je to što je njegov svetski rang pao na broj 6, stavljajući ga u nezavidnu poziciju da potencijalno mora igrati protiv i Karlosa Alkaraza i Janika Sinera u Parizu. Duge, iscrpljujuće borbe na crvenoj šljaci bile bi ogroman fizički i mentalni teret.

Vimbldon je mesto gde Đoković ima najbolje šanse za trijumf. Sa kraćim poenima i mogućnošću da iskoristi svoj još uvek podcenjen odličan servis, Đoković verovatno već planira da uloži maksimalnu pripremu na travi i verovatno ne očekuje mnogo od Rolan Garosa.

Među najbistrijim posmatračima sporta postoji opšti konsenzus da će Đokoviću biti potreban gotovo čudesan podvig da osvoji još jednu gren slem titulu.

Ali ima i onih koji čvrsto veruju da može. Stiv Flink, jedan od samo sedam novinara uvrštenih u Međunarodnu tenisku kuću slavnih, jedan je od njih.

„Iako razumem zašto skeptici veruju da Đoković, dok se približava 38. godini, neće osvojiti još jedan veliki turnir, ja se ne slažem“, rekao mi je Flink.

„Njegova jedina svrha u nastavku takmičenja nakon ostvarenja svih svojih ciljeva je da doda još jednu gren slem titulu svojoj kolekciji, da dostigne broj 25.

Nije bio daleko u Australiji nakon što je pobedio Karlosa Alkaraza i stigao do polufinala, ali problem sa tetivom ga je naterao da se povuče protiv Zvereva. Nema sumnje da je od tada pao i iz nedelje u nedelju mu nedostaje uobičajena motivacija, ali biće spreman za tri preostala gren slem turnira ove sezone.

Đoković je osvojio dva od poslednja četiri Rolan Garosa. Bio je u svakom finalu Vimbldona od 2018. i osvojio je titulu tamo sedam puta. A osvojio je US Open četiri puta, pojavivši se u 10 finala u Njujorku.

„Prošle godine mnogi su sumnjali u njega nakon što ga je Alkaraz ubedljivo pobedio u finalu Vimbldona, ali on je preokrenuo situaciju… da osvoji olimpijsko zlato u Parizu. Često napreduje kada ljudi najviše sumnjaju u njega.“

Jedno je sigurno – što više Đoković čuje da je završio ili da bi trebalo da ode pre nego što stvari postanu veoma ružne, to je više motivisan. To je stav koji je Đoković usavršio, uvek budući u poziciji da nije toliko javno voljen kao Federer i Nadal.

Ali ako Đoković ne osvoji još jedan slem, to će samo značiti da će velika trojka zauvek biti povezana sa osvajanjem svojih poslednjih titula sa 36 godina, još jedna veza koja ih veže za večnost.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.