Spajk Li već duže od trideset godina gleda direktno u kameru. Setite se njegovih najpoznatijih likova – Marsa Blekmona, iz filma „She’s Gotta Have It“ iz 1986; serije reklama za Najki sa Majklom Džordanom; ili Mukija iz „Uradi pravu stvar“ – i shvatićete da se oni suočavaju direktno sa vama. Ovo je omiljeni stav Spajka Lija: pravo u facu. Čak i kada ste s njim na video-pozivu, lako je to videti.

Režiser se izolovao u svojoj kući još u martu, kada je koronavirus zatvorio Njujork. Njegov jedini kontakt sa spoljnim svetom bio je njegov motor, koji je vozio svakog jutra, noseći masku. Uveče bi večerao sa svojom suprugom Tonjom i dvoje dece, Sačel i Džeksonom. Kao 63-godišnji Afroamerikanac, Li je u visokorizičnoj grupi.

„Zato svoje crno dupe držim u kući“, kaže on.


Čuveni režiser govori o pandemiji, ali i o svojoj karijeri dugoj trideset godina.
Fotografija: Andre Vagner za Njujork tajms

Li je proveo skoro četiri decenije i snimio više od trideset godina u kojima se obračunava i suočava sa razuđenim i brutalnim tokom istorije. Sada, usred ove globalne pošasti, i sa novim filmom „Da 5 Bloods“ koji govori o Vijetnamskom ratu, on ponovo svedoči istoriji – sada je stariji, mnogo zamišljeniji nego ranije, ali jednako nezajažljiv, uprkos zaostavštini kakva nema mnogo takmaca u modernom američkom filmu.

„Dan nakon što sam osvojio Oskara, seo sam u avion i zaputio se u Tajland“, kaže on, prisećajući se snimanja filma „Da 5 Bloods“, koji će imati premijeru 12. juna na Netfliksu. Tonja je donela statuu kući – bio je to njegov prvi takmičarski Oskar, za najbolji adaptirani scenario za film „BlacKkKlansman“ (2018) – i smestila je uz onaj počasni Oskar koji je dobio 2015. godine.

https://www.nstore.rs/product/nedeljnik-pretplata-na-elektronsko-izdanje-za-inostranstvo/

„Ja sam se odmah bacio na posao.“

No u poslednje vreme ipak je imao vremena za razmišljanja o prošlosti. No jedna stvar koja ga ne preokupira jeste „kada ćemo se vratiti u normalu“. Pandemija mu je pomogla da sagleda perspektivu.

„Ljudi gube živote, ljudi gube svoje voljene“, kaže on. „Zato ja zahvaljujem Bogu svakog dana na tome što sam živ i pokušavam da živim od danas do sutra.“

On je svestan da nemaju mnogi ljudi privilegiju da budu ušuškani u izolaciji. Većina njegovih filmova bavi se likovima iz radničke klase, sa kojima je odrastao u Bruklinu – dostavljači robe, nastavnici, frizeri, uglavnom Afroamerikanci – i on smatra da i njima, baš kao i nekim drugima, treba odati priznanje. On je posmatrao sve te ljude koji rizikuju svoje živote.

„Oni koji obavljaju sve prljave poslove – ljudi u piljarama, bakalnicama, poštari – oni ne mogu sebi da priušte da ostanu kod kuće“, kaže režiser. „Svakog dana stavljaju glavu na panj samo da bi otišli na posao. Nadam se da će se promeniti stav prema onima koje smo nipodaštavali. Jer upravo su oni uspeli da nas održe sada.“

Njegova posveta radnicima Njujorka bio je kratki film koji je objavio početkom maja, „Njujork, Njujork“. Snimljen tokom mesec dana i protkan zvucima istoimene balade Frenka Sinatre, film je uhvatio sablasno prazne delove grada. Ali on se ipak završava optimistično: medicinski radnici u zaštitnoj opremi koji stižu kao konjica, kao spas.

„Biće mnogo divnih priča o ovom periodu“, kaže Li. „Bilo je mnogo istinskih heroja.“

Ako su radnici na prvoj liniji fronta heroji, jasno je na koga će Li pokazati prstom kada govorimo o zlikovcima. Režiser je vrlo glasan kritičar Donalda Trampa još od osamdesetih godina, i sada lamentira nad „bednim odsustvom liderstva“ koje je pokazao predsednik Sjedinjenih Država.

Tramp je bitan lik u „Da 5 Bloods“, akciono-avanturističkoj priči o četiri crna veterana koji se vraćaju u Vijetnam više od četrdeset godina posle rata. Centralni protagonista Pol (igra ga Delroj Lindo) veliki je Trampov fan i u većem delu filma nosi kačket sa Trampovim geslom „Učinimo Ameriku ponovo velikom“.

Kada Spajk Li režira, on komplikovane crne likove ne dezinfikuje. Iako podaci govore da je većina crnih glasača podržavala Hilari Klinton na predsedničkim izborima 2016. godine, 13 odsto crnih muškaraca podržalo je Donalda Trampa.

„Mama me je naučila još kao klinca da crni ljudi nisu neka monolitna grupa“, kaže on.

Četiri veterana u filmu – uloge tumače Lindo, Klark Piters, Ajzea Vitlok Džunior i Norm Luis – jedni druge nazivaju „braćom po krvi“, što je termin iz rata. „Braća“ su otišla u misiju ne bi li došla do tela bivšeg zapovednika, Stormin’ Normana (Čedvik Bouzman), a koje nije slučajno pokopano blizu tajnog blaga. Drama koja sledi predstavlja modernu parabolu o haosu rata i lažnim obećanjima američkog individualizma.

A ovako to vidi Spajk Li:

„Ako nas je pandemija ičemu naučila, to je da moramo da podržavamo jedni druge.“

Ovaj tekst objavljen je u poslednjem broju The New York Times International Report na srpskom

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.