Mreža njegovih kontakata, od Rio de Žaneira, preko Moskve, Beograda, Praga, Pariza, pa sve do samog centra Vašingtona, bila je ogromna, a potreba da se u širokoj lepezi zadataka koje je vršio prilagodi različitim sagovornicima, da sa njima pronađe zajednički jezik i uspe da im „proda“ određeni paket ideja, biće vrlo značajna moneta na koju će u budućnosti mnogi računati.

Nije Dragoslav Avramović bio prva važna karta iz Amerike na koju je Slobodan Milošević želeo da igra. U trenutku kada mu Dobrica Ćosić poverava premijerski mandat Savezne Republike Jugoslavije, Milan Panić, čovek koji je sedeo sa Vorenom Bafetom, i poslovao sa najvažnijim ljudima u SAD, smatrao je da novac i kontakti mogu da reše sve. Ubrzo je bio protivkandidat čoveka koji je na njega računao. Avramović nije bio prva važna karta – bio je jača karta.

Zbog toga ga Milošević poziva da pomogne u konsolidaciji jugoslovenske ekonomije i Avramović to svojim merama, makar nakratko, uspeva da uradi. Ali u ovoj priči njegov plan, sproveden u delo 24. januara 1994, nije u fokusu – on je početak kraja Avramovićeve saradnje sa Miloševićem i konvertovanje svih onih decenija rada u najvažnijim finansijskim institucijama na svetu i poznanstva sa najmoćnijim ljudima planete, u direktan politički uticaj u zemlji.

„Trenirate čitavog života za tih pet minuta pravog posla, pet minuta slave“, rečenica koju je Deda Avram izgovorio Ričardu Tompsonu iz „Independenta“, još veću vrednost dobija onog trenutka kada dolazi do razlaza sa gospodarom života i smrti u Jugoslaviji.

Avramović se vrlo brzo aktivira u opozicionoj koaliciji „Zajedno“, a zbog popularnosti koju ima u tom trenutku u zemlji, razmatra se o tome da upravo on bude prvo lice te koalicije. Ipak, on se na kraju povlači „zbog starosti i zdravstvenih problema“. Kada „Njujork tajms“ bude pisao tekst o tome da je Avramović preminuo, među pohvalama njegovoj karijeri u Svetskoj banci i smirivanju hiperinflacije u Jugoslaviji, novinar Pol Luis zabeležiće jednu glasinu koja je 1996. kružila Amerikom. Prema njegovim rečima, u Vašingtonu se pričalo da je Avramović odlučio da se povuče „jer su mu Sjedinjene Države uskratile podršku, želeći da na vlasti ostane Slobodan Milošević kako bi do kraja sproveo sve što je dogovoreno Dejtonskim sporazumom“.

CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 21. MARTA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.