
Da li je Trampu bilo teško da napabirči muzičare, tačnije muzičke zvezde za inauguraciju? Ili je izbor bio ličan pa i da su aplicirale svetske zvezde a on odabrao njih. Vilidž pipl, već zaboravljeni bend iz disco groznice sedamdesetih godina koji je bio sve samo ne ono što su Trampovi birači, nekadašnji mladi republikanci tada u toj deceniji želeli kao muzičku pratnju. Potpuno bizarna scena u kojoj Tramp igra na njihov „YMCA“, hit koji oni izvode obučeni u tradicionalne odore iz sedamdesetih i u svojim ulogama: policajac, vojnik, kauboj, Indijanac…
I kod nas, kada se vrteo ovaj spot, recimo mojoj babi je bilo to smešno a ni mama ni tata nisu kapirali o čemu se tu radi. Bio je to potpuni izlazak leather gay kulture na svetlo mejnstrima, a kako se ovde pod gej ljudima oduvek smatrao neki tetkasti feminizirani muškarac, Vilidž pipl u svoj svojoj uniformisanosti bili su macho pa su i opaki mangupi u novobeogradskoj diskoteci Inferno ljuštili đonove šimika na podijumu povremeno sačekavši nas klince da nas ponize pred našim devojkama skidajući nam bedževe bendova koje su prezirali.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 23. JANUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS