
Kao učenica prvog razreda srednje škole, Karolin Kozijol učestvovala je na prvenstvu savezne države Konektikat, preplivavši 50 metara leptir stilom za nešto više od minut. Do završne godine srednje škole jedva je uspevala da se popne uz stepenice, a da ne krene da joj se muti pred očima. U septembru 2021. njen trener ju je morao izvući iz bazena jer je skoro pala u nesvest tokom treninga, piše magazin Tajm.
U to vreme, Kozijol je imala poremećaj u ishrani koji je uništio njeno tinejdžersko doba. Sada tuži društvene medijske gigante, Metu i TikTok, tvrdeći da je dizajn njihovih platformi doprineo razvoju njene anoreksije i dodatno otežao oporavak.
Tokom pandemije COVID-19, Kozijol je počela da traži vežbe za kućni trening i zdrave recepte koje bi pravila s majkom. U roku od nekoliko nedelja, njeni Instagram i TikTok nalozi bili su preplavljeni sadržajima koji promovišu ekstremne vežbe i poremećaje u ishrani. „Jedno nevino pretraživanje pretvorilo se u lavinu“, kaže Kozijol i dodaje; „To je počelo da mi preuzima sve misli.“
Danas, sa 21 godinom, Kozijol je jedna od preko 1 800 tužitelja u kolektivnoj građanskoj tužbi protiv vodećih društvenih mreža, postupku koji bi mogao da redefiniše njihovu ulogu u američkom društvu. Među tužitelje se ubrajaju mladi ljudi u procesu oporavka od mentalnih poremećaja, školski okruzi suočeni sa učeničkom zavisnošću od telefona, lokalne vlasti i 29 državnih tužilaca. Ova kolektivna tužba trenutno je u toku pred saveznim sudom u Severnom okrugu Kalifornije.
Tužioci tvrde da su proizvodi koje nude društvene mreže „opasni“ i izazivaju zavisnost, te da kompanije „nemilosrdno jure rast po svaku cenu, ignorišući posledice po mentalno i fizičko zdravlje dece“, i da su mladi poput Karolin Kozijol „direktne žrtve namernih odluka u dizajnu proizvoda“.
Prema istraživanju organizacije za proučavanje javnog mnjenja, Gallup, iz 2023, prosečan tinejdžer u SAD-u provodi skoro pet sati dnevno na društvenim mrežama. Oni koji provode više od tri sata dnevno imaju dvostruko veći rizik od depresije i anksioznosti.
„Društvene mreže nanose značajnu štetu mentalnom zdravlju adolescenata“, napisao je nekadašnji hirurg Vivek Murti, koji zagovara stavljanje upozorenja na platforme, slično kao kod duvanskih proizvoda.
Kozijol ne tuži kompanije jer su hostovale sadržaj koji ju je gurnuo u anoreksiju. Ona ih tuži jer su platforme bile dizajnirane da maksimizuju angažman, što je dovelo do toga da se njeni nalozi sve više punili sadržajima o anoreksiji.
„Da sam videla samo jedan ili dva videa, to ne bi ništa promenilo“, kaže ona. „Ali kada je to postalo sve što gledam, tada je postalo problematično.“
Kozijol kaže da je počela da koristi društvene mreže sa 10 ili 11 godina, iako su pravila dozvoljavala pristup tek sa 13. „Lagati o godinama i napraviti nalog bilo je veoma lako. Roditelji nisu znali ništa.“
Kao takmičarka u plivanju, bila je ponosna na svoje telo. „Nikad nisam razmišljala o telima drugih ljudi“, kaže. Ali ubrzo, pomoću društvenih mreža, počela je da sumnja u sebe. „Imam šira ramena od ostalih devojaka. Moja bedra se dodiruju“, ispričala je ona.
Pandemija je zatvorila škole i bazene. Brinula se da će izgubiti kondiciju i tražila kućne vežbe. Njene pretrage nisu bile „niskokalorični“ recepti, tražila je „zdrave“. Ali pretrage su je brzo odvele do sadržaja sa anoreksičnim influencerima koji „pokazuju telo“ pred kamerom.
Njena ishrana se svela na proteinske pločice, dečje grickalice i dijetalnu koka-kolu. Povraćala je pored puta, a u kolima držala šminku kako bi prikrila posledice. Do treće godine srednje škole izgubila je 14 kilograma, mozak joj je bio „kao u zombija“, a hormonski disbalansi izazvali su noćno znojenje i toplotne udare.
Leto nakon treće godine srednje škole provela je na lečenju. Iako se trudila, algoritmi su je vukli nazad. „Moje misli su se poklapale s onim što mi telefon prikazuje, činilo se normalno.“
Završnu godinu škole jedva je završila. Umesto koledža, otišla je na lečenje. Lekari u toj ustanovi kažu da su foto-bazirane društvene mreže savršen okidač za poremećaje u ishrani, te da algoritmi aktivno eksploatišu bolest mladih korisnika.
Pred kraj njenog boravka, imali su dan „čišćenja telefona“. Sve pacijentkinje su zamoljene da obrišu društvene mreže ili blokiraju štetne oznake. „Otvorile smo Instagram i svi smo imale iste objave. Iste kreatore. Isto sve.“
„Algoritam ne mari ko si ti“, zaključuje Kozijol. „Sve što mu treba je ono jedno pretrazivanje.“