
Smrt Džefrija Epstina u njujorškom zatvoru 2019. godine trebalo je da zatvori jednu od najmračnijih stranica moderne istorije. Dogodilo se suprotno. Epstinov odlazak sa životne scene proizveo je svojevrsni vulkan koji izbacuje s vremena na vreme dokumenta, beleške, fotografije, video-snimke, svedočanstva koja navlače oblake iznad političkih i profesionalnih karijera, ali i života moćnika, od Kalifornije, preko Njujorka, do Londona i Bratislave.
Slučaj Epstin ne ugrožava ugled Donalda Trampa. Nikoga ne impresionira još jedna potvrda da je američki predsednik seksualni predator kome se, po sopstvenom priznanju, najviše sviđa da uhvati žene za polni organ.
Ovde je u pitanju nešto drugo. S jedne strane, dokazi koji izlaze napolje pokazuju dve stvari, krivičnu i političku: Epstin je imao seksualne odnose sa maloletnicama u periodu kada se nije odvajao od Donalda Trampa na prelazu između XX i XXI veka, a materijal upućuje da je Tramp bio deo, kako ga je sam krstio, perverznog establišmenta koji nikada ne odgovara za svoje postupke.
Drugi, još neugodniji aspekt po Trampa i deo njegovih saradnika, jesu veze sa Rusijom, koje bi, ako bi bile potvrđene, otvorile vrata za najteža krivična dela predviđena američkim zakonima.
Pikantni ili šokantni detalji koji se odnose na članove kraljevskih porodica, istaknutih političara, profesora, industrijalaca, glumaca i televizijskih zvezda služe za odvlačenje pažnje, razvodnjavanje, kao i objavljivanje na desetine neproverenih i, ruku na srce, apsurdnih optužbi na račun Trampa.
Fokus je na trouglu Tramp – Epstin – Rusija. Mnogo više od hvalisanja Epstina da je instruisao Ruse kako da tretiraju Trampa jeste materijal koji je dostavio Kremlju.
Da li je Epstin kreirao kompromitujuću arhivu za svoj račun, učeći na primeru oca svoje životne saputnice Gilejn, Roberta Maksvela, ili je to radio za račun Mosada, ili je, kao Maksvel, bio dupli igrač, radeći i za izraelsku i za rusku obaveštajnu službu? Na to pitanje verovatno nećemo dobiti jasan odgovor.
Jedno je sigurno: Epstin nije samo bio prijatelj Donalda Trampa, već se u više navrata sreo lično sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom. Epstin je bio prijatelj i Maše Drokove, nekadašnje liderke Putinovog podmlatka, koja je kasnije, pod krinkom poslovne žene u San Francisku, imala zadatak da vodi grupu koja se bavila visokotehnološkom špijunažom i krađom.
Američki istraživački novinar Kreg Anger je u knjizi „Američki kompromat“, objavljenoj 2021. godine, tvrdio da je Epstin bio veza između Trampa i Putina i da je zahvaljujući vezama u Moskvi mogao da računa na rusku mafiju povezanu sa državom u obezbeđivanju mladih devojaka svojim uticajnim prijateljima.
Ketrin Belton je u svojoj knjizi „Putinovi ljudi“ posvetila čitavo poglavlje Donaldu Trampu, u kome je do u tančine objasnila kako je ruska mafija povezana sa ruskim obaveštajnim službama spasla Trampa totalnog bankrota nakon neuspelog megaprojekta u Atlantik Sitiju 2013. godine.
Veoma snažna struja u Kongresu, sastavljena uglavnom od demokrata, ali i pojedinih republikanaca, potpomognuta analitičarima i profesionalcima, radi na sklapanju pazla s ciljem da povežu Epstinovu mrežu sa političkim prvacima i stranim obaveštajnim službama koje su radile na skupljanju kompromitujućeg materijala ili informacija o seksualnim ukusima i perverzijama političara, industrijalaca i bankara.
Nije u igri pojedinačna krivična odgovornost, već ranjivost američkih institucija u sve evidentnijem hibridnom ratu. Nije prvi put da zbog seksualnih apetita stanovnika Bele kuće bude dovedena u pitanje bezbednost i postojanost američkog sistema, odnosno omogućeno rovarenje i podrivanje države od strane obaveštajnih službi rivala poput Rusije i Kine.
Ponašanje osoba koje kroje ili oblikuju američku politiku ili javno mnjenje, od Džej Di Vensa, preko Pitera Tila, do Ilona Maska, upadljivo je podudarno sa vokabularom i narativom Kremlja u realizaciji agende diskreditacije Zapada, EU, univerzalnih vrednosti i multilateralnih organizacija.
RUSI DRŽE TRAMPA U ŠACI
Putinova desna ruka Nikolaj Patrušev neposredno po pobedi Donalda Trampa na predsedničkim izborima 2024. godine izjavio je za rusku novinsku agenciju TASS doslovno: „Tramp je ostvario ovaj uspeh jer je mogao da računa na snage prema kojima sada ima obavezu da uzvrati istom merom. Kao odgovorna osoba morao bi da poštuje preuzete obaveze.“
Nije prošlo ni sedam dana, a sa ruskih društvenih mreža lansirane su fotografije gole Melanije Tramp iz dana kada se bavila manekenstvom.
Moglo bi se reći da su Melanijine slike bile standardno upozorenje FSB-a – naslednika KGB-a, NKVD-a, Čeke, Ohrane i Trećeg odeljenja – američkom predsedniku da su u posedu tzv. „kompromata“ (skraćenica za kompromitujući materijal), koji je istovremeno sredstvo ucene, ali i garancija da će Tramp odraditi ono što se od njega očekuje.
Putinov portparol Dmitrij Peskov upotrebio je upravo reč „kompromat“ da demantuje da Moskva poseduje kompromitujuće fotografije i video-snimke Trampa. Međutim, pominjanjem reči „kompromat“ Peskov je uradio upravo suprotno, pojačavajući upozorenje Trampu. Putinu ne treba uništeni Tramp, mnogo mu je korisnije da ga podseti, s vremena na vreme, da može to da uradi. Logika ruske taktike krije se u činjenici da će u Vašingtonu teško dobiti novog predsednika podložnog kontroli. Tramp je to shvatio i pokušava da ostane što duže u igri.
Moskva, sledeći protokol „kompromata“, neće pustiti Trampa niz vodu objavljivanjem kompromitujućeg materijala koji bi primorao američkog predsednika na povlačenje iz politike. Cilj Kremlja je da iskoristi Trampa da kreira što veći haos u međunarodnim odnosima, da razbije Zapad i njegovu kičmu, to jest američko-evropski savez, i da delegitimizuje demokratske institucije i pravnu državu.
Postoji realna opasnost da Kremlj drži Trampa na političkoj sceni sve dok on bude koristan za ostvarivanje ruskih strateških ciljeva, među kojima je destabilizacija SAD jedna od glavnih. Onog momenta kada u Moskvi ukapiraju da im Tramp više nije potreban, biće upotrebljen smrtonosni „kompromat“.
RUSKO „ORUŽJE“ ZVANO KOMPROMAT
„Kompromat“ ima dvosmisleno značenje. Osim pomenutog, „kompromitujući materijal“, može da znači i „kompromitujuća vulgarnost“ ili „kompromitujući blud“. „Kompromat“ je kao instrument u borbi protiv neprijatelja uveo osnivač zloglasne boljševičke tajne policije Čeka, Feliks Đeržinski, a usavršili su ga naslednici iz NKVD-a, KGB-a i danas FSB-a.
„Kompromat“ nije ništa drugo do fotografski ili video-dokaz seksualnog čina ili posebno blamantne situacije u kojoj se našla ciljana osoba i koja može da kompromituje njen kredibilitet, funkciju koju obavlja ili ugled koji uživa u društvu. Ruske obaveštajne službe, bez obzira na to kako se zovu, uvlače u zamku svoje „žrtve“, posebno one koje imaju upadljivo posebne seksualne ukuse.
Ruku na srce, van Rusije, istorija poznaje još većeg majstora za upotrebu kompromitujućeg materijala u lične svrhe: Edgara Dž. Huvera. Osnivač i doživotni šef FBI-ja kreirao je ogroman pornografski arhiv u kome su „akteri“ bili američki predsednici, državni sekretari, ministri, kongresmeni, novinari, glumci, pevači, intelektualci i borci za ljudska prava. Huver je, raspolažući seksualnim i drugim tajnama američkog establišmenta, vedrio i oblačio Amerikom gotovo tri decenije.
„Kompromat“ se koristi samo u krajnjim slučajevima da bi se uništila karijera dotičnih osoba. Njegova svrha nije da ukloni „žrtve“ sa scene, već da se one stave pod kontrolu i primoraju da rade ili govore ono što se od njih traži. „Kompromat“ se često kombinuje sa širenjem glasina, poluistina i manje kompromitujućeg materijala kako bi se ciljana osoba primorala da igra onako kako joj se kaže.
Drugim rečima, kompromat je mnogo korisniji i delotvorniji kao sredstvo pretnje i ucene nego egzekucije. U prvom slučaju može da se koristi godinama i decenijama – brojne fotografije i video-zapisi nisu nikada ugledali svetlo dana – a u drugom samo jednom.
SLUČAJ SKURATOV
Primer državnog tužioca Jurija Skuratova veoma je indikativan. On je vodio istragu o korupcionaškim krivičnim delima Borisa Jeljcina i njegovog najbližeg okruženja. Tadašnji šef FSB-a Vladimir Putin dostavio je video-snimke seksualnog odnosa Skuratova sa dve prostitutke državnoj televiziji, koja ih je emitovala u udarnim informativnim emisijama. Skuratov je negirao da se na snimku vidi on, već da je reč o dvojniku i da se radi o zamci koju je FSB spakovao zbog njegovih istraga protiv Jeljcina.
Šef FSB-a Putin javno je potvrdio da nema nikakvih sumnji da je Skuratov na snimku. Skuratov je bio suspendovan sa funkcije, njegova istraga je zaustavljena, Putin je par meseci kasnije postao premijer, a zatim i predsednik. Na predsedničkim izborima 2000. godine Skuratov se kandidovao, nije osvojio čak ni jedan odsto glasova, a Putin je bez problema pobedio u prvom krugu.
Stručnjaci koji se bave odnosima Zapada i Rusije tvrde da su svi stranci od interesa za FSB, pogotovo političari, privrednici, bankari i novinari koji dođu u Rusiju, predmet „obrade“. Nije uvek nužno da se za svakog od njih kreira „kompromat“, ali ako neko ima seksualnu slabost, ona će biti iskorišćena i stavljena u arhiv za slučaj da zatreba.
U tu mrežu je upao i Donald Tramp tokom svojih poseta Moskvi. Tokom poslednjeg boravka na obalama Volge 2013. godine, Tramp je navodno snimljen sa dve lokalne eskort dame u intimnim odnosima.
OBJAVLJIVANJE EPSTINOVIH FAJLOVA – BACANJE PRAŠINE U OČI
Ako bismo poređali jedne na druge objavljene materijale iz Epstinove arhive, bili bi viši od Ajfelove kule. Pa opet, to je tek polovina dokumenata, fotografija i video-zapisa u posedu američkog Ministarstva pravde u slučaju Epstin. U prethodnih godinu dana ljudi od poverenja Donalda Trampa i njegovih saradnika pregledali su materijale, uklanjajući ili upotrebljavajući instrumente cenzure za stavljanje u stranu problematičnih dokumenata.
Zamenik ministra pravde Tod Blanš podvukao je da nisu štitili predsednika Trampa ili bilo koju drugu javnu ličnost i da Bela kuća nije vršila uticaj na pregled, klasifikaciju i izbor dokumentacije za objavljivanje. Međutim, Blanš se sam ofirao u drugoj rečenici kada je naglasio da u objavljenim dokumentima nema elemenata za krivično gonjenje drugih osoba. Valja podsetiti da je Blanš, pre preuzimanja aktuelne funkcije, bio lični advokat Trampa.
Majkl Vulf, autor nekoliko neautorizovanih biografija o Donaldu Trampu, zapazio je da ogromna količina objavljenog materijala služi da se sakriju kompromitujući dokazi i da se istrage navedu na pogrešne smerove. Kao najupečatljiviji primer citira se objavljivanje prijava američkih građana FBI-ju o navodnim krivičnim delima Trampa. Među njima su i apsurdne optužbe na račun američkog predsednika da je ubio brojne osobe. I pored toga što je jasno da se radi o lažnim optužbama, Ministarstvo pravde ih je objavilo.
Objašnjenje za publikaciju „spama“ nalazi se u želji da se obesmisle i prijave koje su mogle ili imaju kredibilitet i morale bi biti proverene po službenoj dužnosti. Ovako završavaju sve u istom košu. Takođe, to je zamka za istražioce – ako krenu pogrešnim putem, diskreditovaće sebe i svaka sledeća istraga neće imati kredibilitet. Dakle, kreira se bućkuriš u kome je sve moguće i ništa nije istina.
Kvalitativna razlika je nestanak tzv. teflon-efekta Donalda Trampa. Dosada su sve afere jednostavno skliznule niz Donaldovo „odelo“, Epstinova se lepi i, koliko god se Tramp trudio da je skine, ne uspeva.
Tramp je najnepopularniji predsednik u istoriji SAD nakon prve godine mandata, naravno, od kada se sprovode ispitivanja javnog mnjenja. Gotovo dve trećine građana Amerike nije zadovoljno njegovim radom. Više od polovine smatra da psihički nije sposoban da vodi zemlju, a troje od petoro Amerikanaca ga smatra nemoralnom osobom.
U međuvremenu su stigli i prvi teški izborni porazi, i to u Teksasu, gde je samo pre 15 meseci Tramp ubedljivo trijumfovao, a midterm izbori u novembru su sve bliže i bliže…
NASLOVNA STRANA NOVOG BROJA NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 5. FEBRUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS






