“Sad bih želio da te poljubim, a pošto je to neizvodljivo, zapaliću cigaretu”: Ljubavna pisma Mome Kapora prvi put u javnosti

0
Fotografija iz privatne arhive, zahvaljujući Zadužbini "Moma Kapor"

Nedavno se Zadužbini “Mome Kapora” javila gospođa Vesna, tada Trifunović, koja se kao učenica završnog razreda beogradske gimnazije zabavljala sa mladim studentom slikarstva Kaporom.

U knjizi “Kaporova Školica” Aleksandra Đuričića ljubavna pisma Mome Kapora objavljena su po prvi put, a sada se, zahvaljujući Nedeljniku, nalaze i pred širim krugom čitalaca.

1. jul 1958.

Gospođica Vesna Trifunović

Učenica, Beograd, Kosmajska 19

Sarajevo uveče

Smijem li početi sa: Dragi mišu

Pisma su glupa, zar ne?

Ali ipak proćaskati ću s tobom, sasvim neodgovorno i bez plana. Ako moje crtanje slova bude ocjenjeno sa dva, to neće biti nikakva novost, jelte? Mislim da ću ostati neko vreme u ovom gradu, premda me on ne voli, možda baš zato. Nisam još ni čitava dva dana ovdje, a već sam se upetljao u jednu ideju o slici (znam sve će se svršiti porazom, kao i obično, ali neka) i ne mogu da se odlijepim. Sarajevo ima neku čudnu moć nad svakim ko se rodio u njemu. Priveže ga i ma gdje otišao, svako zna da će se jednom vratiti.

Dosta o tome.

Sad bih želio da te poljubim, pošto je to prilično neizvodljivo, zapaliću cigaretu.

Ovdje sam upao u pravu psihološku dramu o propadanju jedne porodice. Ja igram jednu sasvim malu sporednu ulogu i pokušavam da zadržim svojih deset hiljada mjesečno. (Kad smo kod novca, da li me moji povjerioci u Beogradu jure? Kaži im da sam umro. To i neće biti neka velika laž.)

Ceo tekst – i celo pismo – objavljen je u novom Nedeljniku, koji je na svim kioscima od četvrtka, 12. maja

Digitalno izdanje i pretplata na nstore.rs