Poslanica SDSS-a u hrvatskom Saboru Ana Šimpraga ispričala je svojim kolegama svoje sećanje na akciju „Oluja“, kada je kao osmogodišnja devojčica s porodicom izbegla u Srbiju.

„Svake godine u ovo vreme, dete progovara u meni. Sećanje jedne devojčice iz kolone. Tog 4. avgusta 1995. imala sam tačno osam godina. Najednom i nebo je promenilo boju. Sparina je otežavala disanje, nije slutilo na dobro“, rekla je on na početku.

Kako je dodala, od Knina, do Petrovačke ulice, preko Banjaluke, a odatle bez stajanja išli su prema Srbiji gde su bili do 1999. godine.

Želja za rodnim krajem bila je, kaže, jača pa su se u Knin vratili 1999. godine „na svoj kamen, pored svoje reke, među svoje ljude“.

„Znala sam da su i moji vršnjaci Hrvati prošli patnju, strah i morali ići putem gde nije bio njihov dom. Ali sam isto tako znala da će ta ista deca s jedne i druge strane jednom sesti za isti sto i dogovoriti se da se više nijednom detetu ne ukrade detinjstvo, pravo na sreću. Mali čovek uvek bude taj koji pati, koji se ništa ne pita“, rekla je Šimpraga.

Gledajući svog oca i majku, njihove žuljevite i hrapave ruke, koje su danonoćno radile u polju kako bi svoju decu izveli na pravi put znala je, kaže, da je puno važnije biti čovek nego samo Hrvat ili samo Srbin.

 Devojčica prošlost nije zaboravila. Učila je iz nje, ali budućnost joj je bila važnija i svima nama treba biti. Danas, 25 godina posle, ova devojčica iz kolone stoji pred vama. Imam samo jednu želju – gradimo društvo slobode, gradimo zajedničku budućnost – poručila je Šimpraga i dobila aplauz.

Nakon njenog izlaganja, javila se Karolina Vidović Krišto (Domovinski pokret), koja je poručila da je službeni jezik u Saboru hrvatski i ispravila reči na ekavici koje je izgovorila Šimpraga.

„U Hrvatskoj i u Hrvatskom saboru službeni jezik je hrvatski. Nije tačno nego točno, nije 4. avgust nego 4. kolovoza“, rekla je Vidović Kristo kroz smeh.

https://www.nstore.rs/product/godisnja-pretplata-na-magazin-nedeljnik/

Komentar(1)

  1. Bor Boranin
    4. avgusta 2020. 21:43

    Патриотски је да Борис Милошевић тугује у Книну због егзодуса његовог народа и убијени му чланова породице, док његови (не)пријатељи славе победу (5. августа 2020.). Занимљиво? Ништа чудно што Међународна заједница никада није осудила „Олују”. Она је ментор, учитељ и инвеститор фашистичког и нељудског напада на недужном српском народу и саучества западних држава у егзодус и протеривања народа са својих огњишта новчано и директно у агресорским војним акцијама. То су наши пријатељи(?), даље им кућа? Још, нашем уништитељу, Клинтону и његовој дами, дао вођа три милиона долара у предизборној кампањи (но онај “од горе” све види и они изгубише изборе, а вођа своје, тј. наше паре, као "захвалност за начињених злодела и злочина" над његовим вољеним народом, а саветује га злочинац Блер и то бесплатно. Где то има, најмање у Енглеској?. Код нас, на жалост.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.