Rasim Ljajić bio je jedan od lidera DOS-a. Danas je jedini „dosovac“ koji je u izvršnoj vlasti. Za njega je, tako je rekao u intervjuu za aktuelni Nedeljnik povodom 20. godišnjice demokratskih promena 5. oktobra 2000. godine koja se obeležava danas – to bio „nesumnjivo najvažniji politički događaj“.

„Predstavlja prekretnicu i najvažniji događaj od uvođenja višestranačja. Predstavlja uvođenje Srbije iz pretpolitičke u političku zajednicu. I predstavlja pobedu normalnosti nad totalitarizmom. Neću reći pobedu demokratije, jer je demokratija proces“, rekao je Ljajić.

On je, između ostalog, ispričao i anegdotu kako je zapravo postao deo DOS-a i kako je potom dobio ministarsko mesto.

„Veći deo DOS-a je smatrao da Ugljanin treba da bude deo koalicije, jer je bio puno jači. Mi nismo imali veliki broj glasova. Vuk Drašković je presekao na sastanku u njegovoj kući. To tad nisam znao. Uprkos tome, Đinđić je napravio tajni dogovor sa Ugljaninom. Stavio je njegovog kandidata na 19. mesto na listi za Veće republika i obećao im da će, ako osvoje više glasova na lokalnim izborima, njihov kandidat postati poslanik. Ja to tada nisam znao, tek kasnije sam saznao. Tražili su i od Montgomerija da on potpiše i garancije da će se to dogoditi. To je i Montgomeri u knjizi svojoj pisao. Ja kad sam čuo, pitao sam, ali mi niko nije potvrdio. Nastavio sam da učestvujem u kampanji. Govorio sam na mitinzima pre 24. septembra u Beogradu, kao i samog 5. oktobra na platou ispred Skupštine. I kada su se mandati delili, deset minuta pre konstitutivne sednice, mene pozove Žarko Korać i kaže: ‘Nažalost, bio si u pravu. Džudžević je poslanik, a ne ti.’ To je bio takav šamar prema meni. Mislio sam da mi se svet srušio, ali ne zbog toga što nisam poslanik, nego zato što treba da objasnim mojima u Novom Pazaru zašto smo namagarčeni. Ni drugi nisu znali, Đinđić ih je obavestio pred samu sednicu Skupštine. I onda su Labus, Čanak i svi drugi rekli da stvarno nema smisla. Onda je Đinđić, posle razgovora unutar koalicije, rekao: evo, nek bira mesto ili u saveznoj vladi ili u republičkoj nakon izbora. Tako sam postao ministar. Slučajno, više kao kompenzacija nego što je bilo planirano“, ispričao je Rasim Ljajić.

***

U velikom dosijeu o Petom oktobru u novom broju Nedeljnika čitajte:

-Susret sa Holbrukom u Vašingtonu i sa Olbrajtovom u Berlinu

-Kako je Deda Avram trebalo da postane predsednički kandidat

-Ubeđivanje Mila Đukanovića i „nož u leđa“ Zoranu Đinđiću

-Uloga Rusije i novog predsednika Putina

-Ko je nagovarao Koštunicu da pristane na drugi krug izbora

-Da li je poraz petooktobarske političke elite ujedno i poraz 5. oktobra

-Ispovest diskretnih uličnih heroja prevrata

-Gde su bili predstavnici današnje vlasti i opozicije

PLUS: Šta o Petom oktobru (zaista) misli Vojislav Koštunica i šta nam je 20 godina kasnije rekao jedini od lidera DOS-a koji je i danas u vlasti Rasim Ljajić

Komentar(1)

  1. Bobby
    5. oktobra 2020. 12:25

    "Mislio sam da mi se svet srušio..." , а ниси зарадио ни први милион.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.