U trenutnom putničkom lavirintu koji je kreirao Covid, putnici se suočavaju sa promenljivim pravilima dok aerodromi, države, pa čak i aviokompanije nameću svoja ograničenja onima koji mogu da pređu međunarodne granice. Testiranje je usvojena na raznim mestima kao ključ za omogućavanje tranzita, pa industrija putovanja sve više poziva da se to iskoristi kako bi olakšali povratak u normalniji protok putničkog saobraćaja.

I putnici favorizuju testiranje. Prema nedavnoj anketi SmartBrief-a za Business Traveler, više od 65% smatra da bi za putovanje trebalo da bude neophodna test. Ali da li je testiranje – i uvođenje takozvanih pasoša Covid imuniteta koji pokazuju kada se neko oporavio od infekcije – zaista ključ za ponovno pokretanje sveta? Odgovor, naravno, nije jednostavan, piše CNN.

PCR – zlatni standard

Postoje dve kategorije testiranja na Covid-19 koje određuju da li imate ili ste preležali infekciju. Testiranje virusa pomoću brisa potvrđuje da li trenutno imate virus, a zlatni standard je PCR test. To je vrsta testiranja na koju ćemo se fokusirati u ovom članku.

Testiranje antitela utvrđuje da li ste u prošlosti bili zaraženi Covid-19. Ne znamo da li to znači da je osoba imuna ili koliko bi bilo koji imunitet mogao trajati. Problem testiranja virusa je taj što je to samo trenutni snimak u vremenu. Kada je Island uveo aerodromsko testiranje kao način za otvaranje svojih granica, brzo je postalo očigledno da virus i dalje stiže uprkos negativnim testovima, što je navelo zemlju da ponovo uvede ograničen karantin. „Mislim da ljudi nemaju jasan koncept testiranja“, kaže Rek Gerald, viši istraživač sa Univerziteta za nauku i tehnologiju u Misuriju, za CNN Travel. „U trenutku kada položite test negativni ste, ali dok se vratite kući mogli ste da komunicirate sa ljudima i da se zaražite bolešću“, dodaje.

Testiranje u praksi

Emirates je postao prva avio-kompanija koja je zahtevala da se putnici podvrgnu testiranju, dalje obećavajući putnicima da će platiti lečenje u slučaju koronavirusa, uključujući repatrijaciju i – ako se dogodi najgore – sahrane.

Hong Kong International bio je prvi aerodrom koji je primenio testiranje dolazaka i njegov pristup je ilustrovao glomazne logističke probleme. Putnici su prebačeni u objekat za testiranje i čekanje rezultata, koji su obično stizali istog dana. Od tada je nametnuo složena pravila o tome kome treba zabraniti ulazak, ko može proći preko aerodroma do drugog odredišta i ko mora pružiti dokaz o testiranju iz ugledne laboratorije. Slično tome, test od 120 evra (140 dolara) na bečkom aerodromu stavlja dolazne putnike u prostor za zadržavanje dok čekaju rezultate. Da li je testiranje obavezno ili ne, zavisi od zemlje porekla, što znači veću zabunu za putnike.

Danas mnogi aerodromi, uključujući londonski Hitrou i njujorški JFK, rade na testiranju. Ali oni koji imaju zdravstveno uverenje koje pokazuje negativan rezultat Covid-19 u roku od 72 sata od dolaska mogli bi da preskoče ulazno testiranje. Turistička industrija želi da vlade razviju globalni, usklađeni pristup koji bi zabrane i karantine zamenio brzim i tačnim testovima.

Globalni standard mogao bi ublažiti zabunu kod putnika. Danas, s toliko mnogo zahteva, ostaju pitanja. Da li treba da se testiraju i, ako jesu, kada i koliko često bi trebalo da se testiraju tokom putovanja? Šta zahteva avio-kompanija, država ili hotel? Da li oporavljeni slučajevi Covida zadržavaju imunitet i, ako ga imaju, koliko dugo? Na mnoga pitanja nema odgovora.

Čak i razvoj vakcine neće nužno ponuditi rešenje, jer će dužina njene efikasnosti biti nepoznata. Stalno promenljiv spisak zemalja, aerodroma, aviokompanija, krstarenja, banja i hotela primenjuju ograničenja koja zahtevaju negativan rezultat za putovanja.

U mnogim zemljama putnici se mogu testirati pre putovanja preko svog zdravstvenog posrednika. Naoružani negativnim rezultatima testa, pretpostavlja se da ne mogu da šire bolest – iako bi, naravno, i dalje mogli da pokupe virus odmah nakon napuštanja test centra.

Zavisi i ko plaća testiranje. Međunarodno udruženje vazdušnog prevoza (IATA) izvestilo je da testiranje dolaska putnike košta čak 200 dolara za neke evropske destinacije. Pomnožite to sa četvoročlanom porodicom i putovanje postaje upitno, zajedno sa tim da li su takvi troškovi pokriveni ili ne.

„Imunitet“ pasoši

Čile, Nemačka, Italija, Velika Britanija i Sjedinjene Države igraju se s idejom pasoša „imuniteta“, fizičkog ili digitalnog dokumenta koji potvrđuje imunitet na Covid-19 i identifikuju one koji imaju antitela koja ih čine imunim. Ali dužina imuniteta za oporavljene pacijente nije poznata. Naučnici u Hong Kongu nedavno su potvrdili da je muškarac ponovo zaražen, samo četiri meseca nakon oporavka.

Službenici javnog zdravstva, uključujući Svetsku zdravstvenu organizaciju, se protive takozvanim pasošima imuniteta, navodeći kako se malo zna o virusu. Zabrinuti su da bi opušteniji zahtevi za testiranje bili rizik za dalje širenje bolesti i brinu se da oni koji su „čisti“ ne bi nosili maske, prali ruke ili držali socijalnu distancu. Jedna „pasoška“ inovacija je međunarodna putnička kartica Covid-19 izraelske kompanije Pangea, sigurna digitalna kartica dizajnirana da omogući brzu prekograničnu identifikaciju, izjavio je izvršni direktor Rafi Kaminer.

„Naša kartica omogućava vlastima da znaju stvarni status Covid-a za sve dolazne i odlazne putnike, da li su testirani, ko je izvršio test, rezultate i da li su testirani za trenutno putovanje“, kaže on za CNN Travel. „Putnici moraju da se prijave vladinim ptrdstavnicima zdravstva koje primenjuju mrežni sistem koji je integrisan u pasošku kontrolu koja može brzo da odobri ili odbiju ulazak na osnovu podataka sa kartice. Automatski se ažurira testom ili kada se daje vakcina.“

Brzi testovi

U međuvremenu, istraživači i tehnološke kompanije u SAD prenagljeno razvijaju brze testove za koje kažu da nemaju naklonost vlade. Malo ovih brzih testova ispunjava stroge zahteve koje je SZO postavila u avgustu, izvestio je časopis Chemical and Engineering News, časopis Američkog hemijskog društva. Ti zahtevi uključuju: rezultate u roku od 40 minuta; primena van kliničkog okruženja sa tačnošću od 70% za istinsku pozitivnost i tačnošću od 97% za istinsku negativnost; troškovi ne bi trebalo da prelaze 20 USD.

Dok naučnici trude da razvijaju brze testove, kreće nova rasprava o testovima koji su brži od standardnog PCR testa, čak i toliko precizni. Oni dovode u pitanje potrebu tačnosti na tolikom nivou.

Majkl Mina, docent i epidemiolog sa Škole javnog zdravlja Harvard T. H. Chan, tvrdi da je PCR testiranje presporo, preskupo i malo doprinosi zaustavljanju širenja bolesti jer ne identifikuje kada je osoba zarazna. Zalaže se za testove sa papirnatom trakom. Slično testovima za trudnoću kod kuće, ali koristeći pljuvačku, ovi testovi, koji su trenutno u razvoju od strane nekolicine kompanija, pokazuju kada je neko najzarazniji. Mogli bi biti dobri kao vakcina, kaže Mina, koji je tokom nedavnog brifinga za štampu tražio brže odobrenje za tu tehnologiju.

Jednostavni zaostaci

„Dijagnostikovanje ne čini mnogo da se zapravo zaustavi epidemija“, kaže Mina. „PCR koji se koristi kao dijagnostički alat ne samo da nudi malo za prekidanje prenosnih lanaca, već nas zapravo dovodi na pogrešan put. Želim testove koji će nekome reći da prenose zarazu u trenutku kada je prenose kako bi mogli da reaguju zbog toga. Želim da ih uzimaju svaki dan ili svaki drugi dan. Ako bi svi koji imaju pozitivne testove ostali kod kuće, prekinuli bismo prenos.“

Gerald kaže da bi odlaganjem primene alternativnih testova koji bi mogli da olakšaju zaostatak u testiranju, službenici javnog zdravstva mogli da naprave više štete nego koristi. Problem je što trenutno odobrenje vlade zahteva poređenje sa PCR testom, a alternativni testovi nisu toliko precizni.

„Cela ideja je da se održi protok saobraćaja“, kaže Gerald za CNN, opisujući mašinu koju on i kolege razvijaju za pregled na aerodromima, koja daje rezultate za tri sekunde. „Putnike sortira na prolaz ili zabranu prolaska i omogućava većini da nastavi put. Ako je neko označen, daje mu se PCR test od pet do 15 minuta.“

Za sada se na testiranje gleda kao na način da putnici slobodno lutaju planetom. Jasno je, međutim, putnici moraju da nastave da budu oprezni. Činjenica ostaje da su rešenja stvorena za otvaranje putovanja i dalje nespretna. Ali brz napredak, znači da je samo pitanje vremena.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.