Rezultati istraživanja potvrdili su nalaze ranijih naučnih radova koji su pronašli da su „noćne ptice“ izloženije riziku prerane smrti, psiholoških poremeđaja i bolestima organa za disanje, prenosi B92 tekst BBC-ja.

Rezultati istraživanja potvrdili su nalaze ranijih naučnih radova koji su pronašli da su „noćne ptice“ izloženije riziku prerane smrti, psiholoških poremeđaja i bolestima organa za disanje.

Do kraja radne nedenje, već ste izmrcvareni i vikend koristite kako bi nadoknadili propuštene sate sna.

Ovo zvuči poznato i nekako normalno, međutim, ovakave navike su znak da ne spavate dovoljno i da patite od „društvenog umora“.

Ovo je izraz koji se koristi kada se govori o razlici između količine sna tokom radne nedelje i količine sna tokom vikenda, kada smo slobodni da u krevet odemo i iz njega ustanemo, kad god želimo.

Srazmerno razlici, povećavaju se i zdravstveni rizici poput rizika od kardiovaskularnih bolesti i problema sa metabolizmom.

Profesor hronobiologije sa Instituta za medicinsku psihologiju minhenskog univerziteta „Ludvig-Maksimilian“ Til Roneberg smatra da je „društveni umor“ jedan od činilaca koji doprinose rezultatima istraživanja koja kažu da su „noćne ptice“ u grupi koja nosi rizike po zdravlje.

Većina kompanija i školskih ustanova počinje rad veoma rano ujutru što ljude koji na spavanje odlaze kasnije primorava da dan počnu veoma rano.

Kada bi ljudi koji ustaju rano bili primorani da radni dan započnu kasno u toku dana i oni bi bili izloženi određenim zdravstvenim rizicima, smatra Rasel Foster, načelnik Nafild laboratorije oftamologije i instituta za san.

Kako noćne ptice treba da se nose sa svim ovim?

Da li treba da žrtvuju spavanje vikedom i ustanu rano kako bi se prilagodili ranom ustaju tokom radne nedelje?

„To je najgora stvar koju možete da uradite“, smatra profesor Roneberg.

On je uveren da ne postoji ništa loše u tome što na spavanje odlazite kasno.

„Ako niste spavali dovoljno tokom nedelje, najbolja stvar koju možete da uradite je da to nadoknadite i to treba da uradite u ono vreme kada vam najviše odgovara“, kaže profesor.

Vreme u koje smo navikli da odlazimo na spavanje i vreme ustajanja nije samo navika, niti je znak da jesmo ili nismo disciplinovani.

Na obrazac spavanja utiče naš biološki sat. Kako će on raditi, 50 odsto zavisi od gena koje smo nasledili.

Ostalih 50 odsto zavisi od sredine u kojoj živimo i od toga koliko godina ima.

Dvadesete se smatraju godinama u kojima je lenjost na najvišem nivou, a što smo stariji, biološki sat će nam pomoći da ustajemo ranije.

„Obično mislimo da ljudi koji ostaju do kasno noću ne rade ništa korisno i da su ljudi koji ne ustaju rano, prosto, lenji. Ustvaru, radi se o biologiji ljudskog tela“, kaže Malkolm fon Šanc, profesor hronobiologije na Univeritetu Sari.

Tako imamo ne samo ranoranioce i noćne ptice, već čitavu lepezu različitih grupa ljudi koji se mogu podeliti na osnovu toga kako im funkcionišu biološki satovi.

Rano ustajanje ne može da promeni navike razvijene pod uticajem genetskih predizpozicija, smatraju stručnjaci.

Na navike je moguće uticati tako što ćete birati kada ćete se izlagati svetlosti.

Na biološki sat utiče vreme izlaska i zalaska sunca. Većina ljudi je vrlo malo izložena suncu u toku dana, a previše veštačkom svetlu tokom noći.

Ovo utiče na vreme kada ćemo se osetiti pospano, što je i glavni problem noćnih ptica, koji su, zbog gena, već skloni kasnom odlasku u krevet.

Izlaganjem dnevnoj svetlosti rano ujutru i izbegavanjem veštačke kada padne noć, naročito plave svetlosti mobilnih telefona i kompjutera, možemo istrenirati telo da na spavanje poželi da ode ranije.

To nije lak i brz proces. Većina ljudi nema dovoljno vremena da dan iskoristi za izlaganje dnevnom svetlu ili da ograniči izloženost veštačkom.

Stručnjaci smatraju da poslodavci, škole i celo društvo treba da rade na tome da pomognu ljudima koji na spavanje odlaze kasnije.

Profesor Foster smatra da bi poslodavci trebalo zaposlenima da dozvole da biraju radno vreme na osnovu biološkog sata.

To bi poboljšalo radni učinak, kaže profesor Foster.

Profesor Roneberg smatra da društvo ima obavezu da popravi radno okruženje koje je potpuno neusaglašeno sa obrascima spavanja.

„Ovo je problem celog društva, potrebno je više prirodnog svetla u zgradama i manje plavog svetla kome smo izloženi okruženi ekranima“, rekao je profesor Roneberg.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.