Jedan od najvećih svetskih mislilaca, Juvan Noa Harari, autor bestselera “Homo deus”, “Sapijens” i “21 lekcija za 21. vek” (u Srbiji u izdanju Lagune), dao je ekskluzivni intervju za novi broj Nedeljnik.
U intervjuu, on je govorio o pandemiji, lažnim vestima, tehnologiji, hakovanju ljudskih bića, istoriji, mitovima, veri…
Ali i o svojim omiljenim serijama.
“Istina je da dosta gledam televiziju. Nakon napornog dana na poslu, moj suprug i ja sednemo i bindžujemo. Od nedavnih serija, moje omiljene su „Black Mirror“, „Rita“, „The Crown“, „BoJack Hoseman“, „Please Like Me“, „Veep“, „Future Man“ i „Dear White People“. Dopale su mi se i prve sezone „Game of Thrones“, mada su ove kasnije – a posebno poslednja – bile malo razočaravajuće. Previše nasilja, premalo uvida”, rekao je Harari.
On je objasnio da u serijama traga, ne samo za zabavom, već i za nekim saznanjima o životu.
“Televizijske serije kojima nedostaju takvi uvidi obično svoju prazninu prikrivaju koristeći mnogo nasilja ili seksa (ili oboje). Ne smetaju mi nasilje i seks ukoliko imaju poentu – kao u „Sopranosima“, u „The Wire“, u ranijim sezonama “Igre prestola”. Ali ako to predstavlja samo jeftin pokušaj da se pridobije pažnja gledalaca, trudim se da izbegnem tu zamku.
Pažnja je danas najređi i najdragoceniji resurs na svetu. Svako pokušava da vam privuče pažnju pritiskajući vaše emotivne dugmiće. Najveća dugmad u našim mozgovima su ona za strah, za bes i za požudu.
Upravo su to dugmići koje pritiskaju loši TV producenti i loši političari. Moramo tome da se odupremo! Već imamo dovoljno straha, besa i požude. Veoma je loša ideja provesti sat vremena dnevno hraneći sopstvene strahove ili bes, bilo da to činite gledajući neku seriju ili čitajući izmišljene vesti koje su i napravljene da nam zapale emocije. Istina je možda na kratke staze manje uzbudljiva od teorija zavere ili pornografije, ali je na duže staze mnogo bolja”, ispričao je Harari u ekskluzivnom intervjuu za Nedeljnik.
Ceo intervju objavljen je u novom Nedeljniku, koji je na svim kioscima od četvrtka, 14. maja. Digitalno izdanje dostupno je na nstore.rs Svi čitaoci na poklon dobijaju novi primerak Njujork tajmsa na srpskom.
Zanimljivo je:
* da SZO ne grijesi (??),
* da se statistika i statisticki podaci koriste nepravilno tj. ne onako kako smo ucili,
* da svako misljenje koje iznese pojedinac, obican gradjanin ili nobelovac, nije a nije u skladu sa stavom SZO je neprihvatljivo i kladifikuje se kao “teorija zavjere”,
* da je demokratski sve sto se kaze u korist Covid-19 a da je sve sto ne ide u prilog Covid-19 nedemokratski.
* da na gotovo svim medijima imamo “pritisak” ili teror od informacija koliko je oboljelih/umrlih a
” da 95% osoba koje poznajemo i pitamo: “koliko si upoznao/upoznala oboljelih od korone” ili “za koliko osoba si pouzdano cuo/cula da su oboljeli od korone”, odgovori su: 0 (nula)! A ovo nije EPIDEMIJA vec PANDEMIJA. Razliku znamo, ne!?
* da, “kao po sablonu”, ni na jednoj televiziji ne mozete vidjeti suceljavanje misljenja ljudi kvalifikovanih po ovom pitanju, a ZAHTJEVAJU da im BEZUSLOVNO vjerujemo,
* da osobe koje vode ovu igru, u Srbiji i Crnoj Gori, ispred struke, bi prije trebalo da su predmet istrage zvanicnih drzavnih organa nego mog komentara,
* da su nabavljali sredstva-vakcine-za koja se i tada govorilo da su nepotrebna (slicna “prica” kao sa koronom, a vrijeme je iznjedrilo istinu)
* da testovi “nisu pouzdan način da se dokaže nepostojanje infekcije na virus COVID-19” (izvor: Evropska Komisija) a da se to zahtjeva prilikom prelaska granice
……..
Japana, Rusije….. Sve sile. Ali nisu oni veliki Balkana.
…………
Krenuo sam od medicine (komentar na koronu), preko demokratije pa zavrsih sa-politikom!
Ekonomiju da ne pominjemo. Toliko je ocigledna prevara da boli svaku osobu koja razmislja svojom glavom a ne medijskom!
Comments are closed.