(Beta) – Ukrajinski rat rešiti tako da se oslabi Rusija i sruši ruski predsednik Vladimir Putin, kako traže „jastrebovi“ u SAD i Evropi ili mučnim pregovorima privoleti Kijev na teške ustupke, ali tako da Putin nije pobedio, dok je možda najizgledniji „avganistanski scenario“, poput povlačenja Sovjetskog saveza iz Avganistana 1989-e, piše italijanski list Korijere dela sera.

Mediji u EU su vidljivo zaokupljeni pitanjem kuda Evropu i svet vodi ukrajinski ratni, a sve više i ekonomski i energetski svetski kovitlac, a danas se pažljivo prate izveštaji s ratišta koji govore da ruske snage postepeno napreduju.

U osvrtima se ukazuje na nastojanja američkog vrha, kao i Poljske, baltičkih i skandinavskih zemalja, da se nastavi s isporukama teškog naoružanja Kijevu i ide na „slamanje Rusije i Putina“, ali se predočava i viđenje Francuske, Nemačke, Italije, Španije da se sagleda i okončanje sukoba mirovnim pregovorima.

Italija je, štaviše, Ujedinjenim nacijama podnela predlog mirovnog plana za Ukrajinu, ali je Moskva to odbacila, naglasivši da se „ne može jednom rukom slati oružje Ukrajini, a drugom donositi mirovni plan“.

U zapadnoevropskim medijima je naišla na odjek i ponovna poruka bivšeg američkog državnog sekretara Henrija Kisindžera, iskazana na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu, da rat u Ukrajini jedino može da se okonča povoljno po Evropu i ceo svet ako ta zemlja postane neutralna, spona saradnje s Rusijom, a ne odbrambeni bedem Zapada prema ostalom svetu i guranje Moskve u savez s Pekingom.

Kisindžer je upozorio da će se inače sve pretvoriti u rat Zapada s Rusijom i rekao da Ukrajina zarad mira treba da ustupi deo teritorija Rusiji, što je izazvalo kritike u Kijevu, a delom i u SAD i naročito u zemljama na severu Evrope.

Nemački kancelar Olaf Šolc je izjavio da je ruska invazija „brutalna“, ali je naglasio da bi „okončanje ruskog rata u Ukrajini bilo najbolje za celu planetu“, mada, istakao je, „mi ne možemo dozvoliti da Putin dobije taj rat…i da nametne svoj mir“.

Francuski predsednik Emanuel Makron ocenio da kraj rata i mirovni sporazum ne smeju značiti „ponižavanje Rusije“.

Korijere dela sera navodi da u tri moguća rešenja za rat u Ukrajini prva varijanta glasi „ništa ne popustiti Putinu“ i objašnjava da je to „teza super-jastrebova“ u Vašingtonu.

„Oličenje te tvrde linije su“, predočava taj list, „Englezi, koji u tom ratu nastoje da ostvare silnu želju da ponovo postanu svetska sila, potvrde ‘specijalnu vezu’ s Amerikancima, pokažu sebe kao suprotnost podeljenoj Evropi i zadaju samrtni udarac prijateljima Moskve“.

„Avganistanska varijanta“, prenosi Korijere dela sera mišljenje stručnjaka, bi, uz sve razlike s ukrajinskim ratom, bilo rešenje da to ne bude potpuni poraz Rusa, već dokaz da ruske trupe nisu u stanju da slome ukrajinski otpor, iako ukrajinska armija ne bi bila u stanju da pobedi rusku, čak i ako se nastave isporuke zapadnog naoružanja.

Tu se onda rešenje poklapa i Kisindžerovim stavom da Ukrajina odustane od zahteva za povraćaj Krima i Donbasa, kao i ratnih reparacija od Moskve.

Korijere dela sera ishod vidi i u tome da bi „ukoliko Ukrajina izraste u stabilnu demokratiju, obnovljenu milijardama dolara pomoći i sredstava od zamrznute ruske imovine na Zapadu, to onda bio dokaz Putinove greške i s vremenom bi izazvalo urušavanje Putinovog režima…kao što je povlačenje iz Avganistana uticalo na krah sovjetskog sistema“.

Na ocene da postoje „jastrebovi“ i oni koji bi u redovima Zapada bili skloni da se ide na mirovni sporazum se nadovezao i uređivački kolegijum Njujork tajmsa koji smatra da „tvrde ratoborne poruke“ američkog vrha da treba srušiti Putina i oslabiti Rusiju „uopšte ne čine pregovore (o miru) bližim“.

Uvodnik Njujork tajmsa je prokomentarisao i azijski dnevnik Ejža tajms koji ističe da „neokonzervativci-neocons vode američku spoljnu politiku čiji je cilj oduvek bio rat preko posrednika da se Rusija baci na kolena“.

„Neocons se drže“, stoji u analizi, „doktrine pomoćnika američkog ministra odbrane Pola Volfovica na kraju hladnog rata 1992-e, prema kojoj zadatak Amerike mora biti da se svaka neprijateljska sila spreči da ima prevlast u regionu čija bi prirodna bogatstva bila dovoljne da joj omoguće svetsku moć“.

U sadašnjoj američkoj administraciji su glavni pobornici te doktrine državni sekretar Entoni Blinken, njegova pomoćnica Viktorija Nuland i savetnik za nacionalnu bezbednost Džejk Saliven.

Neki evropski mediji su preneli i analizu vodećeg analitičara američkog Saveta za međunarodne odnose Čarlsa Kapčana koji kaže da je „kucnuo čas za demokratije s obe strane Atlantika da sve preokrenu ka okončanju rata“.

Kapčan smatra da je „spasavanje veza s Rusijom“ važno za svetski mir i interese SAD „jer iako krene novi hladni rat, dijalog će biti još važniji nego u prethodnom hladnom ratu zato što je svet danas međusobno zavisan i globalizovan“.

„A zajednički izazovi s Moskvom su razoružanje i kontrola naoružanja, klima, sajbersfera, pospešenje svetskog zdravlja“ što, zaključuje američki analitičar nikako neće moći da se postigne ako se rat u Ukrajini pretvori u trajno žarište.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.