Umetničko oko baca svetlost na ono što ne umemo da prepoznamo ili što bismo da sakrijemo u sebi i drugima. Zato puštamo upravo njih da govore. I, verovatno najmanje očekivano, obraćaju se u jednom neuobičajenom aranžmanu, kao nagrade u kampanji LUKOIL SRBIJA „Majstori svog zanata“.

Pronaći sabesednika kao ključni motiv

Slikarsku ikonografiju Slavka Krunića, našeg uglednog, nagrađivanog slikara, člana ULUS-a i ULUPUDS-a, koji je imao preko 30 samostalnih izložbi i čije slike krase javne i privatne kolekcije širom sveta, čine stilizovani ljudski portreti i figure, sačinjeni karikaturalno ali gestom koji ne ide ka jakoj ironiji i bez namere da budu ismejani. Lice „Oldtimera“ prekriveno je dobrotom i setom. Krunićevi portreti su začuđeni svetom u kojem postoje, ali, kako sam kaže, više od svega ti likovi traže sabesednike na drugoj strani. Ključni motiv je taj da se što veći broj sabesednika i pronađe.

Utočište u zagrljaju šume

„Zagrljaj“ je jedna od mnogih slika Saše Montilja na kojima je kao motiv predstavljena šuma. Montiljo ima status slobodnog umetnika, član je ULUPUDS-a i realizovao je dvadesetak samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Njegove težnje su bile da odabirom određenih boja stvori prikaz prirode u najprijatnijem izdanju. Šuma je obično puna senki i sakrivenih kutaka, ali u ovom slučaju radi se o osunčanom šumskom pejzažu, izvesnom utočištu od koga se savremeni čovek takoreći odrodio. Kao akcenat, u prilog dinamici ove slike, postavljena je sova koja gleda u posmatrača i time ceo prikaz postaje scena a drvored dobija svrhu scenografije.

Slutnja spokoja i sigurnosti u prepoznatljivom izrazu

Zagledan duboko u davni 17. vek, Danijel Guteša traga za izgubljenim iskustvima i tehnikama starih majstora, ostajući pomalo ravnodušan prema tokovima savremene umetnosti. „Devojka“ stoji u reci, do pojasa, sama. Voda oko nje je mutna, vazduh ispunjen maglom i isparenjima, a rastinje nejasno i udaljeno. Ona se ne miče, već kao da iščekuje i pokušava da ponešto razazna u okruženju koje joj je nepoznato i koje ne razume. Rukama pridržava ogrtač, priljubljujući ga uz telo, želeći da se zaštiti i ugreje. Njen pokret otkriva nelagodu, nesigurnost i zebnju. Ipak, pogled joj se usmerava naviše i susreće sa zrakom svetla koji se probija kroz guste oblake. Podražavajući nebo iznad sebe, njeno se lice lagano razvedrava. Duboko u sebi, ona sluti put, i spokoj, i sigurnost, poručuje nam Danijel Guteša, naš priznati slikar, nagrađivan za portretno slikarstvo, izlagač u galerijama u Beogradu, Novom Sadu, Madridu, Valensiji, Salamanki, Benidormu i mnogim drugim.

Osluškivanje čuda stvarnosti

Osećajući da svaki čovek u sebi nosi urođenu potrebu za umetnošću, u želji da kao slikar na svoj način formuliše sliku sveta u kome živi, Goran Mitrović osluškuje čuda sadašnjosti. Slikajući irealan svet, osetio je da je stvarnost stvarnija ukoliko joj dodaš nestvarnog. Naše oči nisu stvorene da samo vidimo ono što nas okružuje nego da pogled zaronimo u vrt svojih duša, smatra Mitrović, koji od 1993. samostalno izlaže svoje radove u domaćim i svetskim galerijama. U njegovim slikama „Lutajući putnici“ i „Nebeski parobrod“ čovek traga za svojim razlogom postojanja, svojim identitetom i svojom istinom, pomera granice koje je sam sebi nametnuo. Pokušavajući da oseti tihi dijalog neba i zemlje, duha i materije, on otkriva stecište neizgovorenih reći, proročanstava što čekaju da se oslobode okova ćutnje i tišine. U Mitrovićevim slikama se oseća stalno traganje, čežnja i seta sa osećajem nove nade.

Tagovi

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.