
Kada je kraj leta? Zvanično, ono će trajati tamo do septembra, kad odavno niko više ne bude u njega verovao; intimno, svako od nas verovatno ima svoj graničnik, taj datum koji mu je urezan u onaj privatni kalendar, koji odveć ne mari za sinoptičare i gledanje u nebo.
Nekome je to dan kada se kreće u školu; nekima ono prvo poznoavgustovsko veče kada čujete rečenicu „Za’ladilo je malo, ipak noću trebaju dugi rukavi“.
I nije samo ni do leta, od vašeg doživljaja protoka vremena zavisi i vaša ličnost, i obrnuto; ako ste bili jedno od one dece koja su već subotom uveče osećala teskobu jer je ponedeljak blizu, onda vam ni radne sedmice ne padaju najlakše.
Kao nekome ko je rođen u poslednjim danima jula, moje bi se leto uglavnom završavalo kada bi se osušilo poslednje, zaboravljeno parče torte s piškotama u frižideru.
Uglavnom, ali ne uvek.
Jer ovo leto je, žalimo slučaj, završeno ranije, već 19. jula, negde malo iza ponoći, kada su igrači Španije pokupili svoje (zaslužene) zlatne kolajne, a Argentina, ta najfudbalskija od svih nacija, to oličenje strasti koja ponekad ume da zaboli, počela da tuguje i da peva kroz suze.
Sve ovo do dvadeset i nekog rujna, uključujući i veliki dvobroj Nedeljnika do čijeg ste kraja došli (sem ako ste krenuli od ove stranice, u kom slučaju vam dugujem razglednicu s primorja), sve je to otaljavanje do jeseni, a onda i još jedne duge zime; prošlo je, uz fudbal, još jedno leto, i još jedna godina s njim.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA KOJI JE OD ČETVRTKA, 16. JULA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NEDELJNIK.RS/SHOP.

NEDELJNIK#758-759Nedeljnik





