
Ljudska aktivnost već danas može da pregrađuje reke, krči džungle, navodnjava pustinje i menja samu klimu. Sada bi naša tehnologija mogla da bude na pragu još jednog velikog zahvata – pretvaranja noći u dan, piše magazin Tajm.
Vest dolazi iz Vašingtona, gde je američka Savezna komisija za komunikacije upravo odobrila predlog kompanije Riflekt Orbital iz Hotorna u Kaliforniji da lansira satelit sa ogledalom širokim oko 18 metara. Njegov zadatak biće da hvata sunčevu svetlost i usmerava je nazad ka Zemlji, veštački osvetljavajući delove tla koji bi inače bili u mraku.
Lansiranje bi moglo da bude obavljeno već ovog leta i predstavljaće probu osnovne tehnologije. Međutim, kompanija Riflekt Orbital (Reflect Orbital), koja sebe predstavlja kao „Kompanija za sunčevu svetlost“, ima mnogo ambicioznije planove. Ako prvi satelit ispuni očekivanja, plan je da do sledeće godine u orbiti bude 36 satelita, do 2030. čak 5.000, a do 2035. godine neverovatnih 50.000.
„Zahvalni smo FCC-u što je prepoznao značaj testiranja novih tehnologija u svemiru“, izjavio je suosnivač i izvršni direktor Riflekt Orbitala Ben Novak.
„Ova dozvola predstavlja prvi korak ka rigoroznom testiranju efikasnosti naše tehnologije i bezbednosnih mera koje smo razvili.“
Kompanija smatra da bi sateliti koji reflektuju sunčevu svetlost mogli da imaju brojne primene – od pomoći u potragama i spasilačkim akcijama, preko omogućavanja neprekidnog rada na građevinskim projektima, do punjenja solarnih elektrana i povećanja prinosa u poljoprivredi.
POTENCIJALNI RIZICI
Međutim, kritičari upozoravaju na čitav niz potencijalnih rizika.
Ako Sunce – ili njegova veštačka zamena – praktično nikada ne zađe, to bi moglo ozbiljno da poremeti biološke ritmove ljudi i životinja. Već je poznato da pomeranje sata za samo jedan sat dva puta godišnje remeti ljudski ciklus spavanja i budnosti. Biljke bi mogle da cvetaju u pogrešno vreme i uginu prerano. Ogledala u orbiti mogla bi da odvlače pažnju pilotima, a svetlosno zagađenje, koje već predstavlja veliki problem za astronomiju, dodatno bi se pogoršalo. Taj problem već stvaraju satelitske konstelacije poput Spejs Eksovog Starlinka sa oko 10.000 satelita, dok bi Riflekt Orbital sa planiranih 50.000 satelita bio još veći izazov.
„Astronomi strahuju da bi konstelacija orbitalnih ogledala kakvu planira Riflekt Orbital mogla ozbiljno da ugrozi mogućnost posmatranja noćnog neba“, kaže Džon Logzdon, profesor emeritus na Univerzitetu Džordž Vašington i dugogodišnji direktor Instituta za svemirsku politiku.
Novak odbacuje te kritike.
„Od samog početka projektujemo satelite tako da budu izuzetno precizni. Želimo da tačno kontrolišemo gde će sunčeva svetlost biti usmerena i da osvetljavamo samo područja koja to žele“, rekao je za magazin Tajm.
PLANIRANA TESTIRANJA
Prvi satelit, nazvan Erendil-1, po staroengleskoj reči za jutarnju zvezdu, emitovaće svetlost jačine punog Meseca na površini od oko 2.400 hektara, približno veličine jednog aerodroma.
To osvetljenje neće trajati dugo – svega pet minuta, koliko će satelitu, koji će kružiti na visini od oko 640 kilometara brzinom od približno 28.000 kilometara na čas, biti potrebno da izađe iz dometa.
Ako prvi test bude uspešan, planovi brzo postaju mnogo ambiciozniji.
Već naredne godine 36 satelita trebalo bi da obezbedi osvetljenje jačine ulične rasvete tokom noći, pri čemu bi više ogledala zajednički omogućavalo oko dva i po sata svetlosti.
Do 2030. godine, sa planiranih 5.000 satelita, sistem bi mogao da proizvodi osvetljenje jačine dnevnog svetla u trajanju od nekoliko minuta, osvetljenje jačine unutrašnje rasvete do dva sata, kao i celonoćnu uličnu rasvetu.
Najambiciozniji plan za 2035. predviđa 50.000 satelita koji bi korisnicima mogli da obezbede višesatno osvetljenje jačine dnevnog svetla, kao i neprekidnu unutrašnju rasvetu tokom čitavog dana.
SVETLOST NEMOGUĆE POTPUNO KONTROLISATI
Iako Novak tvrdi da će svetlost biti usmeravana isključivo na željene lokacije, stručnjaci upozoravaju da će deo svetlosti neizbežno dospeti i van ciljanog područja zbog Zemljine atmosfere.
Molekuli vazduha odbijaju i rasipaju svetlost, zbog čega nebo počinje da svetli još pre nego što Sunce izađe iznad horizonta.
Na Mesecu, koji nema atmosferu, prelazak iz dana u noć događa se gotovo trenutno – poput gašenja prekidača. Na Zemlji to nije moguće.
„Atmosfera je dinamična i turbulentna. Ona hvata, odbija i raspršuje fotone, baš kao pokretni trampolini, zbog čega zvezde noću trepere“, objašnjava Lindzi DeMarki, analitičarka Centra za svemirsku politiku i strategiju pri kompaniji Erospejs korporejšn.
„To stvara brojne mogućnosti da se svetlost rasprši dok putuje od svemira do Zemljine površine.“
ASTRONOMI POKUŠALI DA ZAUSTAVE PROJEKAT
Američko astronomsko društvo pokušalo je da spreči izdavanje dozvole.
U pismu koje je 2. juna poslato FCC-u, pre nego što je dozvola odobrena, organizacija je upozorila na povećanje svetlosnog zagađenja, mogućnost oštećenja vida kod amaterskih astronoma koji bi satelit posmatrali teleskopom, opasnost za pilote i vozače koje bi jaka svetlost mogla da zaslepi ili omete, kao i na mogućnost da budu ugrožena istraživanja koja finansira američka vlada.
AAS je naglasio da se Erendil-1 bitno razlikuje od drugih satelita.
„Protivimo se izdavanju dozvole Riflekt Orbitalu zato što je ova prijava suštinski drugačija od zahteva za telekomunikacione satelite“, navodi se u pismu. „Predloženi satelit namerno reflektuje sunčevu svetlost ka Zemlji i projektovan je da bude što sjajniji, što posledice po astronomska istraživanja čini izuzetno teškim za ublažavanje.“
KOMPANIJA TVRDI DA BI PROJEKAT MOGAO DA SPASAVA ŽIVOTE
Novak ostaje pri stavu da će svetlost biti precizno usmeravana, dodajući da bi kompanija u pojedinim slučajevima čak odbila da pruži uslugu klijentu ukoliko bi se neko iz susedstva protivio osvetljavanju.
„Ako postoji situacija u kojoj želimo da pružimo uslugu korisniku, ali neko u neposrednoj blizini ne želi tu svetlost, u principu nećemo pružiti tu uslugu“, kaže on.
Istovremeno tvrdi da bi sistem mogao da spasava ljudske živote.
„Tokom zemljotresa u Venecueli javilo nam se desetak ljudi koji su rekli: ‘Kada je pao mrak bilo je veoma teško pronaći ljude zatrpane u ruševinama. Postoji li način da osvetlite to područje i pomognete spasiocima da spasu živote?’“
Bilo da će se pokazati kao revolucionarna tehnologija ili ozbiljna greška, svemirsko ogledalo, po svemu sudeći, uskoro stiže.
Od nastanka ljudske vrste živeli smo pod zvezdanim nebom. Sada se pripremamo da promenimo upravo taj nebeski svod.






