Zemlje učesnice svetskog samita o klimi „COP26“ postigle su dogovor o rešavanju klimatske krize za koji njene pristalice i zemlje potpisnice kažu da će zadržati cilj ograničavanja globalnog zagrevanja na 1,5 stepeni Celzijusa, što je ključni prag bezbednosti, koji je utvrđen još Pariskim sporazumom iz 2015. godine.

Alok Šarma, ministar britanske vlade i predsednik Konferencije u Glazgovu, rekao je da je dogovor „nesavršen“, ali da su države spremne na kompromis, a da je sporazum postignut konsenzusom.

„Nadam se da možemo napustiti ovu konferenciju ujedinjeni pošto smo zajedno isporučili nešto značajno za ljude i planetu“, zaključio je Šarma.

Prema savetima naučnika, obećanja o smanjenju emisija koja su data na dvonedeljnom samitu „Cop26“ u Glazgovu bila su dosta manja od onih potrebnih za ograničavanje temperatura na 1,5 stepeni Celzijusa, prenosi Gardijan.

Umesto toga, sve zemlje su se složile da se vrate za pregovarački sto sledeće godine, na konferenciji u Egiptu, i preispitaju svoje nacionalne planove, sa ciljem da povećaju svoje ambicije za smanjenje emisije štetnih gasova.

To će biti težak proces, jer neke zemlje tvrde da već daju sve od sebe u tom procesu, a rezultata nema. Čak i mali korak pristanka na reviziju planova postignut je tek nakon prevazilaženja oštrog protivljenja, ali revizija je neophodna ako svet želi da izbegne prelazak praga od 1,5 stepeni Celzijusa.

Siromašne zemlje su takođe ostale frustrirane zbog mogućeg „klimatskog pakta iz Glazgova“, koji nije rešio njihovu zabrinutost u vezi sa „gubicima i štetom“. To se odnosi na razaranja izazvana ekstremnim vremenskim prilikama, koje sada pogađaju ugrožene zemlje daleko jače i češće nego što se predviđalo.

Trenutna finansijska sredstva za klimu, koja se obezbeđuju zemljama u razvoju, kako bi im se pomoglo da ulažu u zelenu tehnologiju i druge napore za smanjenje emisija, i da se prilagode uticajima klimatske krize, već ne ispunjavaju obećanja, pa čak i ako se ispune, ne bi bila dovoljna da pokriju ove teške gubitke i humanitarne katastrofe.

Do 2050. ove nepogode bi mogle „koštati“ petinu BDP-a nekih siromašnih zemalja, piše Gardijan.

Međutim, bogate nacije nisu voljne da se dogovore o bilo kakvom mehanizmu za finansiranje gubitaka i štete.

Jedna od najspornijih klauzula u konačnoj odluci bila je nejasno sročena rezolucija da se ubrza postepeno ukidanje uglja i „neefikasnih“ subvencija za fosilna goriva, koju je Indija u poslednjem trenutku ubacila prigovorom na „postupno smanjenje“.

Stručnjaci za energetiku su saglasni da će tek potpuno ukidanje uglja biti od suštinskog značaja kako bi se održala temperatura od 1,5 stepeni Celzijusa kada je reč o globalnom zagrevanu, ali protivljenje uključivanju tom procesu od strane zemalja koje su najveći potrošači i proizvođači uključujući Kinu, Indiju i Južnu Afriku, pa čak i Sjedinjene Države – pokazao je koliko će biti teško da se u predviđenom roku postigne globalno okončanje najprljavijeg fosilnog goriva , kako bi se izbegao porast veći od 1,5 stepeni Celzijusovih.

Međunarodna agencija za energetiku ističe da će, u slučaju da svet želi da zadrži norme koje je postavio na samitu u Glazgovu, više od 40 odsto elektrana na ugalj u svetu – od postojećih 8.500 – morati da se zatvori do 2030. godine, a da se pritom ne grade nove.

Na samitu u Glazgovu dogovoreno je nekoliko bitnih sporazuma. U iznenađujućoj najavi, SAD i Kina su se saglasile da rade zajedno u narednoj deceniji kako bi ograničile porast globalne temperature na zacrtanih 1,5 stepeni. Takođe, više od 100 svetskih lidera obećalo je da će okončati i preokrenuti krčenje šuma do 2030. godine, uključujući Brazil, dom amazonske prašume.

Sjedinjene Države i Evropska unija najavile su globalno partnerstvo za smanjenje emisije metana sa efektom staklene bašte do 2030. godine. Smanjenje metana u atmosferi se smatra jednim od najboljih načina za brzo smanjenje globalnog zagrevanja. Takođe, pokrenut je novi savez koji obavezuje zemlje da odrede datum za prestanak upotrebe nafte i gasa – i obustave davanje novih dozvola za istraživanje.

Uz to, više od 40 zemalja se obavezalo da će se udaljiti od uglja, mada ne i najveći svetski korisnici poput Kine i SAD.

Emisije ugljenika moraju pasti za 45 odsto do 2030. godine, u poređenju sa nivoima iz 2010. godine, da bi imale izgledne šanse da se zadrži granica od 1,5 stepeni. Jedan slikovit primer uticaja eventualnog porasta globalne temperature iznad 2 stepeni Celzijusa je smrt skoro svih koralnih grebena, kažu naučnici.

Međutim, nakon kratkog pada prošle godine zbog zbog zaključavanja ekonomija i privrede tokom prvih meseci padnemije kovid-19, emisije ugljenika trebalo bi da ponovo porastu za rekordnu količinu sledeće godine, kako se zemlje vraćaju svojim navikama sa fosilnim gorivima.

Neki posmatrači su rekli da su razgovori – koji uprkos neslaganjima nisu bili okarakterisani gorkom ogorčenošću i opstrukcionističkim taktikama koje su viđene u mnogim prethodnim policajcima – pokazali duh saradnje kojem treba dati šansu. Ako ništa drugo, „Cop26“ je potvrdio važnost kolektivne globalne akcije za rešavanje klimatske krize.

Iako još nije u pitanju siguran i definitivan put, napredak ostvaren tokom prošle godine i na samitu „Cop26“ nudi snažnu osnovu za nadgradnju. Narednih godinu dana je prvi pravi test da li će zemlje ubrzati svoje napore i svoje obaveze iz potpisanog u Škotskoj.

Egipat čeka, i zove!

Tagovi

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.