Kada bismo iz nekog istorijskog spleta okolnosti koje kreiraju događaj istisnuli samo jedan faktor, dobili bismo nešto potpuno drugačije i istorija bi bila promenjena. Ili ne bi.

Svakako, viteški pokušaji da se istorija promeni u korist čovečanstva, ne smeju biti zaboravljeni i upravo se zbog toga u Nemačkoj danas proslavljaju tri četvrtine veka od najozbiljnijeg pokušaja da se svrgne Adolf Hitler.

Počast se odaje učesnicima u neuspelom atentatu na Hitlera pre 75 godina i vođi Operacije Valkira, grofu i pukovniku Klausu fon Štaufenbergu.

Oficir i aristokrata Fon Štaufenberg je 20. jula 1944. godine ostavio torbu sa eksplozivom na odloženo aktiviranje tokom sastanka u glavnom štabu Firera u blizini Rastenburga, sada u Poljskoj.

Atentat nije uspeo i državni udar je sprečen. Hitler je zadobio lakše povrede, a tri učesnika zavere, među kojima je i sam Fon Štaufenberg, streljani su iste večeri u Berlinu.

Međutim, šta je u stvari „julska zavera“? I da li je to isto što i operacija Valkira?

Operacija Valkira bio je hitni plan o opstanku vlade sastavljen za Teritorijalnu rezervnu armiju nemačke vojske koja bi ga izvršila ako bi, iz bilo kojeg razloga, došlo do raspada građanske poslušnosti u državi, prouzrokovanoj nemogućnošću nacističke vlade da održi kontrolu nad građanima.

Operacija Valkira je, dakle, bio plan da se uguše nemiri koji bi mogli da izbiju iz nekog razloga među građanima Nemačke.

Modifikacija tog plana, zapravo je julska zavera.

Plan koji je naknadno odobrio i Adolf Hitler, strahujući da bi stalna Saveznička bombardovanja mogla prouzrokovati građanske nemire ili pobunu zatvorenika u logorima za prisilni rad, modifikovan je kroz aneks pod nazivom Valkira 2.

Taj aneks je osiguravao brzo okupljanje jedinica u borbene grupe spremne za izvršavanje naredbi. Tokom avgusta i septembra 1943, Hening fon Treskov je zaključio kako je ta promena neadekvatna, pa je sam proširio Valkiru i dodao neke nove naredbe. Tajna deklaracija vezana za Valkiru započinjala je ovim rečima:

„Firer, Adolf Hitler, je mrtav! Radikalna grupa stranačkih lidera pokušala je iskorisiti situaciju u svoju korist napadajući naše borce s leđa kako bi se domogli vlasti.”

Na kraju se sve završilo streljanjem trojice visokih oficira u Berlinu.

Da nije, možda bi Hitler bio svrgnut, a istorija bi drugačije izgledala. Ili ne bi.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.