
Prema narodnom predanju, Sretenje je dan kada se susreću zima i leto. Tog 15. (ili drugog, u zavisnosti od kalendara) februara, najviđeniji srpski knezovi, hajduci i trgovci – tačnije oni koji su prethodnih nedelja uspeli da umaknu turskoj sablji – tajno su se sastali u dobro obezbeđenoj jaruzi u Orašcu, gde su većali o tome kako se suprotstaviti zulumu koji se više nije mogao tolerisati; o akcijama koje će, iako toga nisu bili ni svesni, odrediti sudbinu ovih prostora.
Bio je to sam početak „otopljavanja“ srpske države posle viševekovne „zime“, ali i vreme koje je, iscrtavajući skice političke i geopolitičke budućnosti novonastale države, najavilo da će mnoge zime i leta tek doći.
Tri decenije i jedanaest meseci kasnije, najviđeniji srpski opozicionari okupili su se, isto tako tajno, u kući Stojana Simića u Kruševcu, gde su većali o tome kako se suprotstaviti novom zulumu koji se više nije mogao tolerisati.
Srbija je već uveliko uživala visok stepen autonomije, ali boljke poput bezakonja, selektivne pravde, visokih kuluka i repova feudalnih odnosa i dalje nisu bile izlečene. Buna je zakucala ovoga puta na vrata kneza Miloša Obrenovića i njegove apsolutističke vlasti. Ljudi su shvatili da im nije dovoljna samo država, nego uređena država, a knez da mu je to jedina garancija stabilnosti i, pre svega, opstanka na vlasti.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 13. FEBRUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Nedeljnik 683