Bilo bi lepo govoriti o Njujorku kao o Los Anđelesu u košarkaškom smislu. Međutim, Njujork je konurbacija, centar sveta, ne samo neobičan grad, a Niksi su grupa građana, ne košarkaška ekipa.

Zato je drugi, na papiru manji njujorški tim, Bruklin Netsi, u poglavlju sa svojim bratom po riziku.

Dva tima koja su možda i najviše rizikovala pred novu sezonu su upravo Netsi i Hjuston Rokitsi.

Pol Džordž je došao u tim čoveka čiju je ćerku prevario, pa i pored toga, sasvim sigurno, u njihovom odnosu postoji manje tenzije nego u kancelarijama tim menadžera Rokitsa i Netsa.

Hjuston bi mogao da ima problem ako ponovo spojeni Džejms Harden i Rasel Vestbruk ne „kliknu“. Ras ima reputaciju lošeg momka, iako za njega saigrači pričaju da je porodičan čovek, dok Harden deluje kao dobrica, a o njemu govore kao o lošem saigraču i svedoče da je u sred finalne serije u stanju da odleti u Las Vegas da zavrti rulet.

Sa druge strane, jedan je često „solirao“ u propast, a drugi „soliranjem“ donosio opstanak svom timu kojem je bio prva i jedina violina.

Izvesno je da će Brada trošiti mnogo više lopti i da bi u idealnom scenariju njihova najjača oružja mogla da se ukomponuju – da Vestbruk kupi skokove i razvija tranziciju, a Harden rešava (često i u izolacijama) pozicione napade.

Nova molitva u Hjustonu glasi: „Bože daj samo da Ras i Brada ne ustaju na levu nogu“.

U suprotnom, Hjustone imamo problem.

Igrači koji vole loptu i imaju ogroman košarkaški ego, veliki su rizik. Sa druge strane, rizik Bruklina je nešto drugačiji.

Tim koji nije imao značajne rezultate u godinama koje su ostale za nama, sada je spojio u istoj svlačionici dvojicu od deset najboljih igrača u ligi – Kevina Durenta i Kajrija Irvinga.

Njih dvojica će mnogo lakše da se uklope na terenu, nego što će svoje karaktere ugraditi u svlačionicu „tog malog afričkog sela“, kako je Vesli Snajps jednom opisao Bruklin.

Durent je verovatno jedan od igrača koji najviše čitaju komentare na društvenim mrežama, kritike, „dobronamerne savete“.

I verovatno je jedini koji je u stanju da napravi pet lažnih profila da bi na to odgovara.

Sa druge strane je Kajri koji voli provokaciju. Na terenu igrača kretnjom isprovocira pa ga driblingom napravi magarcem, a van terena daje ludačke izjave i stoji iza njih iako je u međuvremenu postao svestan da nije upravu. Kao, recimo, u slučaju teorije da je Zemlja ravna ploča.

Jedan štih u Bruklinovom špilu se još uvek oporavlja od teške povrede, ali je veliki šampion sa dušom dečaka. Drugi ima specifičan senzibilitet i dobar je dokle god se ne bavi astronomijom.

Dakle, sa jedne strane je košarkaška matematika, broj lopti puta veličina ega, podeljeno sa dva, jednako je rezultat. Sa druge strane je u pitanju gledanje na zemljinu težu i sile koje čoveka na internetu povlače ka dole.

I sa jedne i sa druge strane je ista priča. Ako se rizik isplati, biće veselo.

ČITAJTE JOŠ: „Lutam, tražim obećanu sreću“ – Priča o sudbini timova posle odlaska najvećih zvezda, o Gudurićevoj šansi i propuštenim šansama mnogih

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.